Top

Poljica

NEKA MORE SVAK ŽIV BITI JERE NIŠTAR NIE ČA E VAZDA BILO!

Nekada je teško prenijeti utiske i oduševljenje nečim, osobito kada to nešto na prvu nema neki velebni sjaj. Poljica su baš takva, nema grandioznih građevina, nema čak ni grada, ali bogata su i velebna u dubinu u koju morate zaroniti da bi unutarnjim okom vidjeli sve njezine vrijednosti i ljepotu.

Naslov je odredba iz srednjovjekovnog poljičkog zakonika, a u prijevodu znači da svatko ima pravo na život jer ništa nije što je bilo oduvijek.

GDJE SU POLJICA?

Današnja Poljica zemljopisno su i povijesno područje smješteno u Srednjoj Dalmaciji između gradova Omiša, Splita i Trilja. Poljica su od 13. do 19. stoljeća bila samostalna Poljička Kneževina omeđena prirodnim granicama, rijekama Cetinom i Žrnovnicom te Jadranskim morem. Srce Poljica čini Mosor, planina oko koje su se smjestila poljička sela. Ovisno o svom položaju, u odnosu na Mosor, dijele se na Gornja, Srednja i Donja Poljica ukupne površine 250 četvornih kilometara.
Poljica su se također dijelila na 12 župnih zajednica u 12 glavnih, velikih poljičkih sela, odnosno katuna koje su predstavljali katunari – mali knezovi. Međusobnim glasovanjem mali bi knezovi svake godine birali velikog poljičkog kneza.

DOK SU OKOLO NICALE PLEMENITAŠKE KNEŽEVINE, POLJICA SU BILA JEDINSTVENI PRIMJER KNEŽEVINE SELJAKA

Danas se u sklopu Poljica nalaze:
Donja Poljica – Podstrana, Jesenice, Dugi Rat i Duće.
Srednja Poljica – Sitno (Gornje i Donje), Dubrava, Srinjine, Tugare, Naklice,
Zakučac, Gata – Čišla, Ostrvica, Zvečanje, Smolonje, Kostanje, Podgrađe, Seoca.
Gornja Poljica – Trnbusi, Gornji Dolac, Putišići, Srijane, Donji Dolac

S obzirom na to da je rijeka Cetina bila prirodna granica, današnji dio Omiša, Priko te dio Blata na Cetini također spadaju pod poljičku stranu.

KAKO SU POLJICA DOBILA IME?

U krškom kraju, siromašnom plodnom zemljom, koristio se svaki mogući komad obradivog tla. U poljodjelskom smislu ovdje prevladavaju polja u obliku terasa i raštrkanih dijelova zemlje koji izgledaju poput malih bazena u stjenovitim koritima ili ograđenih vrtova, odnosno malih polja – POLJICA. Ta mala kultivirana krška polja zovu se pasike.

“Pasike”

“Rijeka Cetina”

10 zanimljivosti koje bi možda voljeli znati prije nego što dođete u Poljica

1. POVIJESNI MUZEJ POLJICA

“Povijesni muzej Poljica”

Povijesni muzej Poljica otvoren je 04. svibnja 1974. godine na mjestu prijašnje crkvene konobe u Gatima, u neposrednoj blizini župne crkve sv. Ciprijana. U jedinoj izložbenoj prostoriji dominira zidni mozaik “Biranje kneza” veličine 10,5 x 1,8 m akademskog slikara i kipara Joke Kneževića. Mozaik slikom pripovijeda tri poljičke priče, o životu i radu u polju, na moru te biranju velikog kneza.

Muzej sadrži etnografsku zbirku od preko stotinu skupljenih predmeta među kojima možete vidjeti nošnju poljičkog kneza iz 18. stoljeća, predmete iz kućanstva, improvizirano ognjište, kameno guvno ispred muzeja te još puno detalja vezanih za svakodnevni život Poljičana.

Muzej se može posjetiti uz prethodnu najavu, inače je zatvoren.

 

“Poznati hrvatski gastro bloger Ribafish na prezentaciji izrade soparnika”

2. KULINARSKO NASLIJEĐE

TRADICIONALNO JELO SOPARNIK

Danas su Poljica u gastronomskom smislu najpoznatija po jelu soparniku. Da se ne radi o tek nekom običnom jelu potvrđuje upis u EU registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla.

Sastoji se od samo nekoliko namirnica, vrlo je jednostavno, posno i savršeno za vegane, ali ne i one osjetljive na gluten. Tijesto se mijesi od pšeničnog brašna i vode, a ‘nadjev’ se priprema od narezane blitve i luka. Nakon petnaestak minuta pečenja na kominu, izravno ispod žara, soparnik je gotov. Na kraju se još posipa nasjeckanim češnjakom i premaže maslinovim uljem.

Za više podataka i cijelu priču o ovom poljičkom jelu možete saznati u mom članku Priča o soparniku, stoljećima starom poljičkom jelu iz Dalmacije.

Poljičani su tradicionalno spremali jela od lisnatog povrća kao što je raštika i mišancija (divlje zelje), mahunarki i žitarica poput pšenice, raži i kukuruza.

3. FOLKLOR I UNESCO

“Odora poljičkog kneza iz 18. stoljeća”

Folklor je dio tradicije i kulture Poljica. U selu Gata više od šezdeset i pet godina djeluje Kulturno-umjetnička udruga “Mosor” Gata i to kroz dvije sekcije, dramsku i folklornu. Zahvaljujući njima običaj biranja velikog poljičkog kneza može se iz prve ruke doživjeti i danas. Kazališni amaterizam u Gatima postoji više od sto godina. Don Stipe Kaštelan napisao je početkom prošlog stoljeća tri drame vezane uz povijest i život Poljica, prva predstava “Rasulo Poljica” odigrana je 1919. godine.
Folklorni postav, pored tradicionalnih plesova iz cijele Hrvatske, izvodi i čuva od zaborava GATSKO GLUVO KOLO. S vrličkim i sinjskim, gatsko kolo spada u nijemo kolo koje se od 2011. godine nalazi na UNESCO-ovoj Reprezentativnoj listi nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Imala sam sreću vidjeti izvedbu nijemog kola uživo. Oduševilo me cijelo ozračje kojim vibrira scena na kojoj plesači bez glasa i glazbe izvode ples. Zvuk plesnih koraka i zveckanje nakita jedino je što se može čuti. Vjerujte mi, sasvim dovoljno da se oduševite i naježite.

 

“Studenci”

4. PRIRODNE LJEPOTE I ZNAMENITOSTI

RIJEKA CETINA jedna je od poljičkih granica i to dijelom od grada Trilja do ušća u Omišu. Njezin kanjon od brane Prančevići do gotovo samog ušća značajni je krajobraz.

PLANINA MOSOR čini središte Poljica te se često i naziva srce Poljica. U podnožju planine nalazi se špilja Vranjača, od 1963. godine zaštićeni geomorfološki spomenik prirode. Iako postoji nekoliko mišljenja kako je Mosor dobio ime, meni se najviše sviđa ono vezano uz ilirske riječi mol (brdo) i sor (izvor) što bi u nekom prenesenom smislu značilo ‘brdo izvor života’. Mosor od mora dijeli planinska kosa koju je rijeka Cetina presjekla i podijelila na Omišku Dinaru i Poljičku planinu.

STUDENCI su područje podno Kostanja na kojem se nekoliko izvora preko brzaka i slapova spaja s rijekom Cetinom. Ovaj bajkovit predio doživjela sam i s riječne i s kopnene strane. Prvo na raftingu, a onda i na off road turi. Iskreno bih vam savjetovala da odete na oba izleta i sami doživite ovaj predio iz prve ruke.

“Plaža u Blatu na Cetini s poljičke strane”

POLJIČKE PLAŽE obuhvaćaju morske i riječne plaže. Iako je teško parirati morskim plažama, osobito onim pješčanim u Dućama, mene su se posebno dojmile plaže uz rijeku Cetinu. Doduše, nisu sve na poljičkoj strani pa ću spomenuti jednu pravu poljičku, Stružicu kod Trnbusa.

SLAP ILINAC najviši je slap u Hrvatskoj, iako će vam ‘čarobna googla’ najčešće izbaciti tekstove u kojima se kao najviši slap spominje 78 metara visok Veliki slap na Plitvičkim jezerima. Pih, Ilinac kod Zakučca strmoglavljuje se s čak 130 metara visine. Razlog zbog kojeg ovaj slap nije više eksponiran možda leži u činjenici da često presušuje pa se u njegovoj ljepoti ne može uživati bilo kada.

ŠĆADIN je stara šumska (skoro pa prašumska) sastojina hrasta medunca smještena između Podgrađa i Blata na Cetini u kojoj je zabilježeno 446 biljnih vrsta.

 

 

5. BIRANJE VELIKOG KNEZA

“Mjesto gdje se birao knez”

Čin biranja velikog kneza samo je jedna stavka nevjerojatno demokratski organiziranog ustrojstva vlasti. Ukratko, postojala je zakonodavna, sudska i izvršna vlast.

Zakonodavna vlast – narodna skupština (svi staleži)
Sudska vlast i izvršna vlast – vlada, odnosno Poljički stol, činili su veliki knez i suci

Velikog kneza biralo je 12 malih knezova, katunara svake godine na dan poljičkog zaštitnika sv. Jure u Gatima, predio Podgrac. Glasovanje se vršilo između katunara tako što bi svaki ispred sebe položio suknenu jaknu (kumparan, kanparan) na koju bi se bacio kamenčić. Onaj s najviše kamenčića bio bi novi Veliki poljički knez. Nakon izbora, preuzeo bi škrinjicu s Poljičkim statutom, pečatima i ostalim važnim dokumentima.

6. SAKRALNA BAŠTINA I POLJIČKI POPI GLAGOLJAŠI

Na području Poljica nalazi se čak 106 sakralnih građevina. Nije da bi ih bilo nemoguće nabrojati sve, ali ne vidim smisao u nabrajanju kada pravi doživljaj zapravo predstavlja posjet uživo. Osobno sam ih obišla poprilično, iako slične, svaka ima neko svoje ozračje i priču vezanu uz mjesta na kojima su izgrađene. Osim samih crkava, posebno mi je zanimljivo bilo prolaziti kroz poljički krški krajolik i sela na putu do njih .

Nabrojat ću nekoliko crkvi koje su mi nekako prirasle srcu.

“Župna crkva sv. Ciprijana, Gata”

U Gatima sam od deset crkvi, crkvica i kapelica obišla pet. Župna crkva sv. Ciprijana sagrađena je na ostacima ranokršćanske bazilike iz 6. stoljeća, a u njezinoj blizini nalazi se Povijesni muzej Poljica. Crkvica sv. Jure na Gracu naziva se još i “Poljička katedrala”. S ovoga mjesta vidi se kanjon Cetine, okolna brda, more i otok Brač. Najviše me se dojmila tajnovitog ozračja Crkva Uznesenja Marijina u Smovu. Kapelica sv. Ante nalazi se u napuštenom, ali ipak prekrasnom zaseoku Skočibama.

U Zvečanju se na brdu Gračina nalazi župna crkva sv. Mihovila odakle puca prekrasan pogled. Crkva je na ovom mjestu postojala u 16. stoljeću, a tijekom vremena bila je popravljana i nadograđivana.

U Donjem Docu posjetila sam župnu crkvu sv. Martina i crkvicu Bezgrešnog Začeća Marijina. Župna crkva sagrađena je u 19. stoljeću nedaleko srušene crkve iz 18. stoljeća. Zapravo je postojala i treća, najstarija koja se spominje u dokumentima iz 15. stoljeća. Zvonik je odvojen od crkve te je kopija zvonika kapelice sv. Arnira u Splitu.

Uz župnu crkvu na granici između Gornjega Doca i Srijana veže se priča koja kaže da se tamo nalazi grob jednog od začetnika Poljica, Elema. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije iz 18. je stoljeća, u njoj se nalaze stari obiteljski grobovi s natpisima napisanim hrvatskom ćirilicom (bosančicom). Crkva je sagrađena od klesanog kamena. Njezin najstariji dio je današnja sakristija, koja se nalazi u posebnoj kapeli sa sjeverne strane lađe. Ta je kapela iz predturskog vremena.

“Dvojne crkve iz Jesenica”

I na kraju ću spomenuti još dvojne crkve iz Jesenica iz 17. stoljeća, sagrađene na temeljima starokršćanske bazilike iz 5. stoljeća. Riječ je o crkvama sv. Stjepana i sv. Ante Opata.

U Zakučcu se nalazi svetište hrvatskog katoličkog sveca Leopolda Bogdana Mandića. Njegov pradjed Nikola bio je iz Zakučca. U 18. stoljeću preselio se u Herceg Novi gdje će budući svetac biti rođen. Svetište se sastoji od špilje i platoa s oltarom. Ispred špilje postavljen je kip sv. Leopolda Bogdana Mandića, djelo akademskog kipara Kažimira Hraste.

“Spomenik popu glagoljašu, Gata”

POLJIČKI POPI GLAGOLJAŠI bili su svećenici od naroda. Propovijedali su njihovim jezikom, glagoljali su mise na hrvatskom jeziku, a ne latinskom. Nakon svetih obreda, radili bi u polju, ali i ratovali kada se za ratovanjem nametnula potreba. Koristili su se s tri pisma, latinicom, poljičicom (poljička verzija zapadne ćirilice) i glagoljicom. U srednjem je vijeku školovanje bilo individualno, svećenici su podučavali buduće svećenike, pismeni nepismene, a glavni u opismenjavanju naroda bili su upravo popi glagoljaši.

Tek se u 18. stoljeću otvara Ilirsko sjemenište na Priku u Omišu, kraj ranokršćanske crkvice sv. Petra, najstarije poljičke crkve. U sjemeništu su se školovali popi Glagoljaši, služila je za odgoj i obrazovanje katoličkih svećenika za bogoslužja na staroslavenskom jeziku.

“Crkva sv. Jure, Gata”

“Stara župna crkva sv. Klementa, Sitno Gornje – Dubrava”

7. POLJIČKE PRIČE I LEGENDE

NASTANAK POLJICA veže se uz legendu koja kaže da su se potomci ubijenog hrvatskog kralja (ili kneza) Miroslava 949. godine, Tješimir (ili Tišimir), Krešimir i Elem skrasili u Poljicima. Podijelili su se kod izvora Pokornik te će od njih poteći tri plemena Tješimirovići, Limići (Flemovići) i Krešimirovići (Kremeničani), od kojih će pak nastati Gornja, Srednja i Donja Poljica.

“Mila Gojsalić, kipara Ivana Meštrovića”

MILA GOJSALIĆ najpoznatija je poljička junakinja. Porijeklom iz sela Kostanja, u kojem još uvijek postoji zaseok Gojsalići, Mila je u 16. stoljeću žrtvujući vlastiti život spasila svoja Poljica od osmanske vojske. Postoje različite verzije legende o Mili. Po jednima, bila je oteta od strane osmanskog vojskovođe Ahmed-bega, silovana i osramoćena. Po drugima se dragovoljno spustila u neprijateljski tabor te ga zavela. No, kraj je u svim verzijama isti, bakljom je u zoru digla u zrak skladište baruta prouzrokovavši veliku štetu i pomutnju pri čemu je i sama izgubila život. Poljičani su završili ono što je Mila započela obranivši svoj dom. Svjetski poznati hrvatski kipar Ivan Meštrović izradio je Milin kip koji i danas ponosno stoji na liticama kanjona iznad Omiša.

Iz vremena osmanskih osvajača, ističe se još nekoliko hrabrih poljičkih junakinja poput Mare, Bare i Kate.

POLJICA NISU IMALA VOJSKU. U SLUČAJU OPASNOSTI I POTREBE ZA OBRANOM RODNE GRUDE, SUDJELOVALI SU SVI, MUŠKARCI I ŽENE.

KNEZ ŽARKO DRAŽOJEVIĆ I NJEGOVI LJUBIMCI GAVRANOVI – morate priznati zvuči intrigantno. Kroz povijest su se uz čovjeka vezale ptice poput sokolova ili papagaja, a za dresirane gavranove nisam čula dok nisam naletjela na priču o poljičkom knezu Žarku Dražojeviću. Žarko Dražojević prije svega bio je izuzetan ratnik, toliko cijenjen da je nakon pogibije sahranjen u splitskoj katedrali. Priča kaže da su gavranovi živjeli na krovištu njegove utvrde Nutjak. Komunicirao je s njima zviždukom, navodno i dijelio sirovo meso, a one su vjerno s visina čuvale Nutjak i svojim graktanjem upozoravale ako bi se tko približavao. Žarko je ubijen iz zasjede, nakon što su Osmanlije u njegovu odsustvu zauzele Nutjak te spriječili gavranove da ga upozore na opasnost. Navodno, na dan njegove pogiblje 15.01. gavranovi još od 1508. godine oblete utvrdu i graktanjem odaju počast svom gospodaru.

8. VIDIKOVCI OD KOJIH PAMET STAJE

Meni najdraži nalaze se u Srednjim Poljicima s pogledom na kanjon rijeke Cetine. No, lokacije s kojih pogled oduzima dah podjednako ima u Donjim, primorskim Poljicima s pogledom na more i Gornjim s pogledom na brdima okružene poljičke doline. Moji favoriti su vidikovac kod kipa Mile Gojsalić, crkve sv. Jure u Gatima i Ostrvici.

 

 

9. JEDAN OD NAJSTARIJIH HRVATSKIH ZAKONIKA – POLJIČKI STATUT

Temeljen je na običajnom pravu koje se s vremenom objedinilo u zbornik zakona. Izvornik nije sačuvan, neki smatraju da je postojao još u 11. stoljeću. Najstariji sačuvani Poljički statut je iz 15. stoljeća te se danas čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU) u Zagrebu.
Zanimljivo je do kojih je sve detalja Poljički statut išao kako bi zaštitio pravednost i život svakog bića, plemenitaša (didića i vlastele) ili seljaka (pučana i kmetića), kako ljudi, tako i životinja. Kroz stoljeća, statut je više puta nadopunjivan i prepisivan. Pisan je hrvatskom ćirilicom (bosančicom).

10. ŠTO RADITI U POLJICIMA?

Možda ste dobili jasnu sliku što bi mogli raditi u Poljicima, ako niste predlažem nekoliko mogućnosti:

  • obilazak Poljica uz pratnju lokalnog vodiča
  • vođeni razgled Povijesnog muzeja Poljica
  • kušanje i radionica pripreme soparnika
  • hiking, bicikliranje i off road po skrivenim poljičkim putevima
  • posjet jednom od kulturno-umjetničkih događanja i sudjelovanje u utrci “Mosor Grebbening”
  • posjet vidikovcima uz obavezno snimanje selfija jer ako niste podijelili par fotografija iz Poljica na društvenim mrežama, računat ću da ovdje niste ni bili 🙂

Ako vam treba pomoć oko rezervacije bilo kojeg od izleta, slobodno me kontaktirajte za ponudu na info@bohotravelart.com

Pozdrav iz Poljica

FOTOGRAFIJA JE OSJEĆAJ ZAUSTAVLJEN U VREMENU. DOŽIVI I OSJETI SVIJET KOJI GLEDAŠ.

0