Sinj

DALMATINSKA ZAGORA S DAŠKOM MISTERIOZNOG ORIJENTA

Sinj ima to nešto što me nakon svakog posjeta zove da mu se ponovo vratim. Djeluje pomalo mistično, smješten uz Sinjsko polje doline rijeke Cetine, u krilu obronaka moćnih planina Dinare i Svilaje na sjeveru i Kamešnice na sjeveroistoku.

Do sada sam ga posjetila nekoliko puta, svaki put iz različitih razloga i u različitom društvu te mi je svaki posjet bio jedinstven i po nečemu poseban. Imala sam ga sreću upoznati stvarno dobro zahvaljujući dvama događanjima, edukativnom izletu organiziranom za djelatnike turističkog sektora te razgledu grada s turističkim vodičem u organizaciji TZ-a Sinj.

Doživjela sam ga u njegovom proljetnom, jesenskom i zimskom izdanju, dok mi ljetno uvijek izmiče. No, morat ću ga jednom posjetiti i u ljeto jer mi je velika želja uživo vidjeti poznatu vitešku igru, Sinjsku alku, koja se svake godine održava u kolovozu.

Sinj je grad koji poput starog ratnika poniznog u svojoj vjeri danas živi u mirnom suživotu s prekrasnom prirodom njegujući sjećanja na burnu prošlost.

LOKACIJA: dalmatinsko zaleđe, odnosno Dalmatinska zagora, 30 km sjeverno od grada Splita u srednjoj Dalmaciji

ZANIMLJIVOSTI, VIJESTI IZ PROŠLOSTI, ŠTO SAM SVE SAZNALA I ŽELIM S VAMA PODIJELITI

NAJSTARIJI SPOMENIK NOGOMETA U EUROPI – Zapravo je nadgrobni spomenik s početka 2. stoljeća sedmogodišnjeg rimskog dječaka Gaja Laberija koji drži loptu premreženu šesterokutima. Kada sam prvi put čula da se u Sinju nalazi najstariji spomenik nogometa, učinilo mi se da je riječ o prenapuhanoj turističkoj priči. Ali, stvarno nije. Spomenik preminulog dječaka nađen je u nekadašnjem rimskom vojnom logoru Tiluriju, a današnjem selu Gardin, udaljenog nekoliko kilometara od Trilja. Danas je ugrađen u jednu kuću u Sinju. Priča kaže da su inačicu današnje igre koju poznajemo kao nogomet u ovom kraju igrali Iliri, Delmati još prije dolaska Rimljana, a potom se igra prenijela na rimske vojnike i obitelji uglednika.  Spomenik ili dokaz sličan ovome nije pronađen nigdje drugdje na području Rimskog Carstva pa priča o najstarijem spomeniku vezanom uz nogomet, doista drži vodu. Nekako mi je žao što se tome ne pridonosi više važnosti, što nije dovoljno prepoznat onako s državne razine jer ga je i FIFA priznala još 1969.

UNESCO: TURNIR SINJSKIH VITEZOVA – SINJSKA ALKA – Sinjska Alka viteški je turnir koji se održava u Sinju od 1717. godine, u spomen na pobjedu nad osmanskom vladavinom. Jedini je primjer srednjovjekovnog viteškog natjecanja koja su se održavala u našim obalnim gradovima do 19. stoljeća te je uvršten na UNESCO-ov Popis nematerijalne kulturne baštine od 2010. godine. Sinjska alka održava se tradicionalno svake godine, početkom kolovoza te je Sinj u to vrijeme iznimno posjećen. Tijekom ovog viteškog natjecanja, sinjski vitezovi se ne natječu jedan protiv drugoga. U ovoj igri cilj je skinuti alku kopljem jašući u punom galopu. Riječ alka je turskog podrijetla, a znači prsten, u ovom slučaju dio sedla zaplijenjenog konja osmanskog vrhovnog paše Čelića   Pravila igre su utvrđena 1833. godine Statutom koji propisuje poštenu igru. Sudionici mogu biti samo članovi obitelji s područja Sinja i Cetinske krajine.

KAMIČAK – je utvrda zvjezdastog oblika, izgrađena na istoimenom brdu 1712. godine. Bila je povezana s vojarnom za konjicu, danas Alkarskim dvorima.  Izgled Kamičaka datira iz 1890. godine kada su mu bile nadodane zidine i borovi. Kula utvrde služila je kao promatračnica. Na njoj se nalazi neobičan sat koji kao da hvata zalet pa zvoni tri minute prije punog sata da bi na puni sat otkucavao točno vrijeme. Na kuli se nalazi još jedna zanimljivost, brončano zvono. Brončano zvono izliveno je u ljevaonici poznate talijanske obitelji Colbachini kojoj je papa Leo XIII 1898. godine dao pravo da u upotrijebi papinski grb. Do danas je ta ljevaonica jedina koja je dobila tu čast. Kamičak je mjesto na kojem sam prvi put vidjela izvedbu nijemog kola, sinjskog nijemog kola i oduševila se.

UNESCO: NIJEMO KOLO –  Koja je vaša prva asocijacija na kolo? Kao jednoj Slavonki, meni je vesela glazba, pjevanje, cijukanje i ljudi koji plešu. Nijemo je kolo je nešto posve drugačije. Pleše se bez glazbe i pjevanja, a jedini zvuk koji se može čuti je dodir opanaka o tlo. Kao što sam već napisala, oduševilo me, i plesači i narodne nošnje, a osobito ritmičan zvuk opanaka, premetanje koraka i prebačaj plesača u vis. Od 2011. godine, nijemo kolo Dalmatinske zagore je na UNESCO – ovoj listi nematerijalne kulturne baštine. U različitim dijelovima zagore naziva se još i mutavo, šuplje ili gluvo kolo, a po mjestu gdje se izvodi vrličko, sinjsko i poljičko gacko kolo.

GASTRONOMIJA Najpoznatije jelo Cetinske krajine definitivno su sinjski arambaši. Vrlo su slični sarmi, ali to ipak nisu. Od sarme se najviše razlikuju po tome što u njima nema riže, meso se sitno sjecka (ili krupno melje) te se dodaju malo egzotičniji začini. Arambaši su dobili ime po harambaši, a riječ harambaša nastala je od turskih riječi harami (razbojništvo) i başi (zapovjednik). Priprema tradicijskog jela sinjski arambaši nalazi se na Listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

MUZEJI: SINJSKE ALKE, CETINSKE KRAJINE I ARHEOLOŠKA ZBIRKA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA

MUZEJ SINJSKE ALKE – otvoren je uoči proslave 300. obljetnice Sinjske alke 08.08.2015. Muzejski postav sadrži prekrasne stare odore i opremu sinjskih alkara, oružje, dokumentaciju poput alkarskih statuta i pravilnika, stare fotografije te vrlo impozantnu alkarsku povorku koju je u prirodnoj veličini izradio Hrvoje Dumančić. Povorka uključuje sve, od pješaka kao što je harambaša, štitonoša, buzdovandžija i konjanika, vojvode, alkara, barjaktara… Može se pogledati i filmić o Sinjskoj alci, virtualnu bitku iz 1715. pa čak i zaigrati video igricu, zanimljiva i za odrasle, a ne samo djecu. Ja je zaigram svaki put, a bila sam bar tri puta do sada. Muzej je moderan i iznimno zanimljiv, najtoplije preporučujem posjet ovom muzeju.

ARHEOLOŠKA ZBIRKA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA u Sinju također je iznimno zanimljiva. U samostanu se čuvaju i izlažu arheološka, paleontološka, numizmatička i etnografska zbirka te zbirka crkvenih predmeta. Sadašnji postav potječe iz 1982., a zbirka je nastala zahvaljujući  fra Ante Kostantin Matasu još u 19. stoljeću. Jedna je od najvrjednijih zbirki u Hrvatskoj najviše zahvaljujući arheološkom nalazištu Aequuema kod sela Čitluk kraj Sinja. Heraklova glava, kip Dijane Lucifere, ostatci kipa božice Dijane i dr. samo su neki od vrijednih izložaka ove zbirke.

MUZEJ CETINSKE KRAJINE – nalazi se u zgradi koja je i dio utvrde Kamičak. Osnovan je 1956. u svrhu istraživanja i prezentiranja kulturno-povijesne baštine Sinja i Cetinske krajine. Muzej obuhvaća arheološku, numizmatičku, kulturno – povijesnu, etnografsku i prirodoslovnu zbirku te zbirke oružja, fotografija i fotografskoga pribora, dokumenata, razglednica, plakata te umjetničku zbirku u kojoj su najzastupljeniji umjetnici iz Cetinske krajine. U Muzeju se može malo više saznati o Nijemom kolu, Didi s Kamešnice i Lončarstvo iz sela Potravlja, koja su zaštićena kulturna dobra RH.

ČUDOTVORNA GOSPA SINJSKA – Sinj je jedan od najvećih hrvatskih marijanskih svetišta. Na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, mnogobrojni hodočasnici iz svih krajeva dolaze u Sinj pješice. U 9.30 ujutro, na taj dan iznosi se slika Čudotvorne Gospe Sinjske iz istoimene crkve u svečanu procesiju gradom.

Slika Čudotvorne Gospe Sinjske, nepoznatog autora, datira iz 15. ili 16. stoljeća, a u Sinj su je donijeli fratri iz Rame. Naslikana je na platnu, veličine 58 x 44 cm. Krunjenje gospinog lika dogodilo se godinu dana nakon što je Sinj, vjeruje se, bio oslobođen od Osmanlija uz njezinu pomoć. Vojnici i njihovi zapovjednici skupili su 80 zlatnika, od kojih je u Veneciji izrađena gospina kruna.

Slika Čudotvorne Gospe Sinjske, čuva se u istoimenoj crkvi, poznatoj i po reljefnim vratima koja je izradio Stipe Sikirica.