Split

DIOKLECIJANOVA PALAČA

Toliko fenomenalna da sam je i ja morala u priči o Splitu staviti na prvo mjesto. Posjetiteljima grada promakne par, rekla bih, važnih detalja vezanih uz ovu palaču. Pitaju se čemu tolika strka oko Rimljana u srcu Dalmacije i gdje se nalazi zgrada u kojoj je palača smještena. Naime, mjesto rođenja rimskog cara Dioklecijana veže se uz okolicu Splita, a palača u kojoj je živio nakon što se povukao u mirovinu (abdicirao) zapravo je cijeli jedan pravokutni kompleks izgrađen u obliku utvrđenog grada, danas isprepleten s povijesnom jezgrom Splita.

Palača, rezidencija umirovljenog cara, bila je nekada opasana zidinama i kulama. U nju se ulazilo kroz četvora vrata, a unutar zidina nalazile su se careve odaje, terme, hramovi, kriptoportik – carska šetnica, zgrade za sluge i vojsku.

Najčešće se opisuje kao spoj luksuzne vile i vojničkog logora (castruma). Tipično za to doba, rimske gradove i vojne logore palača se dijelila dvjema glavnim ulicama (cardo i decumanus) koje su vodile do četiri ulaza, odnosno izlaza iz palače. U južnom dijelu živio je Dioklecijan sa svojim bližnjima, a sjeverni dio bio je za ostale stanovnike palače, vojnike i podanike.

Danas je jedna od najbolje očuvanih palača na svijetu, na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine nalazi se od 1979. godine.

PERISTIL – Na mjestu gdje su se presijecale dvije glavne ulice Cardo, smjer sjever – jug i Decumanus, smjer istok – zapad, nalazio se dvor, glavni trg palače, odnosno peristil. Kao središnji trg okružen s četiri hrama bio je vjersko središte i mjesto na kojem su se podanici klanjali i štovali Dioklecijana. Dioklecijan je kao i mnogi drugi rimski carevi bio pod dojmom egipatske kulture i religije, što ne čudi jer je kao rimski car vladao i Egiptom. Svidjela mu se tradicija štovanja faraona kao božjeg sina pa čak i samog boga te je zahtijevao da se i njega štuje kao takvog – najvećeg božanstva Jupitera. Pojavio bi se pod lukom protirona na Peristilu, a podanici bi, vjeruje se, padali pred njim ničice cijelim tijelom po podu.

VESTIBUL – svojevrsno je predsoblje, ulaz u rezidencijski dio palače s Peristila i protirona. Izvana je četvrtast, iznutra okrugao s četiri velike niše u kojima su se nekada najvjerojatnije nalazila četiri kipa rimskim božanstava. Zahvaljujući akustici danas u njemu posjetitelji Splita mogu doživjeti iz prve ruke tradicionano dalmatinsko pjevanje i uživati u nastupu klapa.

SFINGE – Peristil je dom dami staroj tri i pol tisuće godina. Elegantna crna ljepotica, izrađena od afričkog crnog granita, ističe se između bijelog kamena i crvenkastih asuanskih granitnih stupova. Potječe iz doba faraona Tutmozisa III. te ju je u trećem stoljeću skupa s još 11 sfingi u Split dao dopremiti zaljubljenik u egipatsku kulturu Dioklecijan. Većina sfingi oskvrnavljena je tijekompetog i šestog stoljeća po dolasku kršćana čiji je jedan od najvećih progonitelja bio upravo Dioklecijan.

4 VRATA PALAČE – Porta septemtrionalis ili naziva dobivenih u 16. stoljeću Porta Aurea ili Zlatna vrata,  bila su ulaz u palaču kroz koji se Cardo ulicom dolazilo do Peristila. Kroz njih je prvi put u palaču ušao Dioklecijan 1. lipnja 305. godine te se nadalje njima koristio isključivo on i članovi njegove obitelji. Put od Zlatnih vrata vodio je do Salone, najvećeg grada u ovom dijelu Rimskog Carstva. Po dolasku kršćana, palačom niču brojne crkvice pa se tako poviše Zlatnih vrata smjestila i Crkvica svetog Martina iz petog, šestog stoljeća. Srebrena vrata, odnosno Porta orientalis vodila su  decumanusom, sa istočne strane palače prema Željeznim vratima na zapadu. Kroz ova vrata nije se moglo prolaziti u razdoblju od Srednjeg vijeka do rekonstrukcije 1952. godine kada se ruši barokna crkva Dušice. Željezna vrata pak, izvornog naziva Porta Occidentalis, bila su jedina koja su se koristila tijekom cijele povijesti grada Splita. U njihovom sklopu danas se nalazi ranoromanički zvonik crkvice Gospe od zvonika iz jedanaestog stoljeća i gradski sat s čak 24 brojki. Posljednja su Mjedena vrata rimskog naziva Porta Meridionalis ili kasnije nazvanih Porta Aenea, zanimljiva posjetiteljima jer sa splitske rive vode u posebno atraktivne podrume Dioklecijanove palače. More je nekada dosezalo gotovo do samih zidina palače te su ova vrata jedina služila kao izlaz na more.

PODRUMI Južni dio palače sastojao se zapravo od dvije etaže. Na gornjoj se nalazila Dioklecijanova rezidencija, a na donjoj podrumi s pristaništem za brodove. Izvorni izgled gornje etaže s vremenom je izmijenjen te je gotovo potpuno nestao, dok donji još uvijek živo dočarava raspored odaja. Podrumi palače nisu podrumi u klasičnom smislu. Ponajprije su izgrađeni kako bi se južni dio palače podigao te izravnao sa sjevernim. U Podrume se može sići stepenicama s Peristila ili ući s Rive, obilazi se istočni i zapadni dio. Za obilazak i tumačenje Podruma toplo preporučujem splitsku turističku vodičicu, interpretatoricu, ali i arheologinju Maju Bilić. Maja zna puno zanimljivih detalja ne samo Podruma već i palače.

HRAMOVI – odnosno četiri kultne građevine smještene u južnom dijelu palače uz rezidenciju umirovljenog cara. Kroz desetak stoljeća istraživanja Dioklecijanove palače brojni povjesničari i istraživači iznosili su svoja mišljenja i tumačenja oko naziva i svrhe spomenutih građevina. Upravo zbog toga neću komplicirati oko ove teme. Najveća od njih neupitno je mauzolej samog Dioklecijana. Nalazi se s istočne strane Peristila te je danas zapravo jedna od najstarijih katedrala u upotrebi, katedrala sv. Duje. Ostale tri građevine, nalaze se na suprotnoj zapadnoj strani. Pravokutni Jupiterov hram dobro je očuvan, dok su dva manja ostala u tragovima. Pretpostavlja se da su bili posvećeni Cibeli i Veneri. Jupiterov je hram po dolasku novih stanovnika, nove vjere prenamijenjen u krstionicu sv. Ivana Krstitelja. Pod njom se nalazi kripta sv. Tome, a u njoj dva sarkofaga u kojima su u desetom i jedanaestom stoljeću pokopana dva splitska biskupa te kip sv. Ivana Krstitelja umjetnika Ivana Meštrovića. Vezano uz ovaj hram, odnosno krstionicu zanimljiva je još i obezglavljena sfinga,bačvasti kasetirani svod te krsni zdenac sastavljen od mramornih ploča nekadašnje oltarne pregrade iz katedrale. Na jednoj od njih nalazi se najraniji prikaz nekog kralja u kamenoj skulpturi srednjovjekovne Europe. Riječ je o jednom od hrvatskih kraljeva, Petru Krešimiru IV ili Dmitru Zvonimiru.

KATEDRALA SV. DUJE

Prva riječ koja mi pada na pamet kada pomislim na katedralu sv. Duje u Splitu je doživljaj. I doista je, od priče kako je nastala do njezinog izgleda.

Priča o splitskoj katedrali također počinje s Dioklecijanom. Unatoč reformatorskoj ulozi i mnogobrojnim naprednim promjenama koje je uveo tijekom svoje vladavine Rimskim Carstvom, odlukom o progonu kršćana zasjenit će sve dobro što je do tada napravio.

Slijedom četiri objavljena edikta protiv kršćanske vjere, u obližnjoj rimskoj Saloni biti će pogubljeni mučenici Domnio, Venancije, Anastazije i drugi.

Nakon tri stoljeća, Salonu pustoše Avari i Slaveni te dio njezina stanovništa bježi i sklanja se u Dioklecijanovu palaču. Po dolasku solinski kršćani obnavljaju solinsku nadbiskupiju te njezin prvi biskup Ivan Ravenjanih pretvara Dioklecijanov mauzolej u katedralnu crkvu i posvećuje Marijinom uznesenju. Također je prenio i tijelo sv. Domniusa (Dujma, Domnia) pa će tijekom vremena za splitsku katedralu Uznesenja blažene djevice Marije najčešće koristiti naziv katedrala sv. Duje.

MAUZOLEJ – izvana oktogonskog oblika, bio je sa sve strane okružen trijemom s 24 stupa. Iznutra je kružnog oblika. U sredini se nalazio, kasnije uništen, Dioklecijanov sarkofag. Iznad niša uzdižu se stupovi od crvenog granita te vijenac s prikazima Erota u lovu, maskama, ali i dva medaljona s portretima Dioklecijana i njegove supruge Priske. Kupola je zidana lepezastim i kružnim slaganjem opeka.

ZVONIK –

OLTARI – U katedrali nalaze se dva oltara s relikvijama solinskih mučenika – Svetog Dujma i Svetog Staša.

VRATA –