PALAČA PRVOG UMIROVLJENOG RIMSKOG CARA DIOKLECIJANA
Priča o Dioklecijanovoj palači toliko je vanserijska da sam je i ja morala staviti na prvo mjesto. Prvo bih naglasila da Dioklecijanova palača nije zgrada, čisto da ne bi krenuli u uzaludnu potragu za njom pa frustrirani odustali jer je niste uspjeli naći među tolikim starim zgradama u središtu Splita. Riječ je zapravo o pravokutnoj cjelini izgrađenoj u obliku utvrđenog grada, danas sraslog s ostatkom povijesne jezgre. Građena je krajem 3. stoljeća, a u nju se Dioklecijan uselio nakon što je teško bolestan svojevoljno otišao u mirovinu 305. godine. Opasana obrambenim zidinama i kulama izgledala je poput vojne utvrde. Dijelila se na dva dijela, jedan je bio predviđen za bivšeg cara, a drugi za vojsku, sluge i skladišta. Unutar rezidencije, osim carevih odaja, postojali su još i hramovi, terme, carska šetnica – kriptoportik i peristil. Najčešće se opisuje kao spoj luksuzne vile i vojničkog logora (castruma). Tipično za to doba, rimske gradove i vojne logore palača se dijelila dvjema glavnim ulicama (cardo i decumanus) koje su vodile do četiri vrata palače. U južnom dijelu živio je Dioklecijan sa svojim bližnjima, a sjevernom ostali stanovnici palače, vojnici i podanici. Palača je danas jedna od najbolje očuvanih antičkih kompleksa na svijetu, na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine nalazi se od 1979. godine. Podrumi Dioklecijanove palače bili su jedno od mjesta snimanja popularne TV serije “Igre prijestolja”.
TKO JE BIO DIOKLECIJAN?
Dioklecijan je bio rimski car, čije se rođenje veže uz Dalmaciju, preciznije, okolicu Salone, današnjeg Sinja. Diokles je tijekom života uspio od rimskog vojnika stasati u velikog rimskog cara i 284. godine postati Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan. Postavši carom, nakon pola stoljeća nemira, anarhije i ratovanja donio je carstvu stabilnost i promjene na bolje. Prvi je uveo Edikt o cijenama. U dvadeset godina vojska pod njegovim direktnim zapovjedništvom nije doživjela poraz. Uveo je tetrarhiju – vladavinu četvorice. Bio je prvi car koji se odrekao prijestolja i otišao u mirovinu. Na žalost, najviše ga se pamti zbog četiri edikta po kojima je izvršen posljednji veliki progon kršćana 303. godine i smaknuću salonitanskih (solinskih) mučenika Dujma i Anastazija 304. godine. Sve se češće odgovornost Dioklecijana za ta smaknuća dovode u pitanje. U to je vrijeme Dioklecijan na smrt bolestan bio u svojoj prijestolnici na području današnje Turske, a umjesto njega morao je vladati i donositi naredbe tog tipa jedan od tetrarha, njegov ‘zamjenik’ cezar Galerije.
ŠTO OD DIOKLECIJANOVE PALAČE MOŽETE VIDJETI DANAS?
Cijela priča o Dioklecijanu i samoj palači toliko je fenomenalna pa vam savjetujem da uzmete vodiča kako bi vam dodatno otkrili tajne ovog fantastičnog zdanja.
Ono što danas možete vidjeti, uklopljeno u ostale zgrade i živo srce grada Splita su:
- Podrumi – zauzimaju ni više, ni manje nego 7000 m2. Nalaze se ispod nekadašnje careve rezidencije kojeg su podupirali i štitili od vlage. Zanimljivo je da je pedesetak prostorija u njima preslika rasporeda prostorija stana koji je bio iznad.
- Peristil – glavni trg palače, mjesto gdje su se presijecale dvije glavne ulice Cardo i Decumanus. Ovdje možete uživati u plijenu kojeg je Dioklecijan dovukao iz Egipta, kao što su na primjer crveni granitni stupovi i sfinga od crnog afričkog granita.
- Sfinge – najpoznatija splitska sfinga iz doba je egipatskog faraona Tutmozisa III. Crna dama stara je 3500 godina te je jedina od 12 sfingi sačuvana u cijelosti. Ostale sfinge, dekapitirane i u dijelovima mogu se vidjeti u Podrumima i splitskim muzejima
- 4 ulaza u palaču – tri s kopnene i jedan s morske strane. Ulazi su imali svoju ulogu i nazive: Srebrna, Brončana i Željezna vrata. Kroz Zlatna vrata je Dioklecijan prvi put ušao 1. lipnja 305. godine te se njima koristio isključivo on i članovi njegove obitelji. I danas se kroz njih zapravo ulazi na područje nekadašnje Dioklecijanove palače.
- Hramovi – u južnom dijelu palače nalazila su se 4 hrama. Mauzolej i Jupiterov hram mogu se posjetiti i danas. Dva druga manja hrama, pretpostavlja se Venerin i Kibelin, vidljiva su samo na razini podnice u kafiću Luxor i izložbenom prostoru izložbeni prostor 2014. godine, ostavljajući obnovljeni dio zida hrama izloženim.
Vestibul – carevo predstoblje iz kojeg se s Peristila ulazilo u stambeni dio palače.
NEKADA MAUZOLEJ RIMSKOG CARA, DANAS KATEDRALA SV. DUJE
Prva riječ koja mi pada na pamet kada pomislim na katedralu sv. Duje u Splitu je doživljaj. I doista je, od priče kako je nastala, izgleda pa sve do brojnih detalja koji će vas oduševiti dok ih otkrivate.
Priča o splitskoj katedrali također počinje s Dioklecijanom. Unatoč reformatorskoj ulozi i mnogobrojnim naprednim promjenama koje je uveo tijekom svoje vladavine Rimskim Carstvom, odlukom o progonu kršćana zasjenit će sve dobro što je do tada napravio.
Slijedom četiri objavljena edikta protiv kršćanske vjere, početkom četvrtog stoljeća u obližnjoj će rimskoj Saloni biti pogubljeni mučenici Domnio, Venancije, Anastazije i drugi.
Tri stoljeća poslije, Salonu pustoše Avari i Slaveni te dio njezina stanovništa bježi i sklanja se u sigurnost zidina Dioklecijanove palače gdje osnivaju preteču Splita – naselje SPALATUM. Po dolasku solinski kršćani obnavljaju solinsku nadbiskupiju te njezin prvi biskup Ivan Ravenjanih pretvara Dioklecijanov mauzolej u katedralnu crkvu i posvećuje Marijinom uznesenju. Za splitsku katedralu Uznesenja blažene djevice Marije najčešće koristiti naziv katedrala sv. Duje (Dujma, Domnia).
Obilazak katedrale sv. Duje prava je kulturno-povijesna avantura u smislu istraživanja i otkrivanja zanimljivih detalja i priča. S obzirom na to da bi bila prava šteta propustiti išta od toga, navest ću smjernice po kojima se možete upustiti u potragu.
Mauzolej, oltari, kor, srednjovjekovna propovijedaonica od crvenog i zelenog porfira, drvena ulazna vrata s početka 13. stoljeća, medaljoni s likovima cara Dioklecijana i njegove supruge Priske, mali sarkofag na vrhu portala, zvonik građen kroz stoljeća, kripta sv. Lucije i riznica.