Upoznaj Sinj

TAJNOVIT GRAD DALMATINSKE ZAGORE OBAVIJEN DAŠKOM ORIJENTA

Sinj ima to nešto što me nakon svakog posjeta zove da mu se ponovo vratim. Djeluje pomalo mistično, smješten uz Sinjsko polje doline rijeke Cetine, u krilu obronaka moćnih planina Dinare i Svilaje na sjeveru i Kamešnice na sjeveroistoku.

Do sada sam ga posjetila nekoliko puta, svaki put iz različitih razloga i u različitom društvu te mi je svaki posjet bio jedinstven i po nečemu poseban. Imala sam ga sreću upoznati stvarno dobro zahvaljujući dvama događanjima, edukativnom izletu organiziranom za djelatnike turističkog sektora te razgledu grada s turističkim vodičem u organizaciji TZ-a Sinj.

Doživjela sam ga u njegovom proljetnom, jesenskom i zimskom izdanju, dok mi ljetno uvijek izmiče. No, morat ću ga jednom posjetiti i u ljeto jer mi je velika želja uživo vidjeti poznatu vitešku igru, Sinjsku alku, koja se svake godine održava u kolovozu.

Sinj je grad koji poput starog ratnika, poniznog u svojoj vjeri, danas živi u mirnom suživotu s prekrasnom prirodom njegujući sjećanja na burnu prošlost .

LOKACIJA: dalmatinsko zaleđe, odnosno Dalmatinska zagora, 30 km sjeverno od grada Splita u srednjoj Dalmaciji

ZANIMLJIVOSTI, VIJESTI IZ PROŠLOSTI, ŠTO SAM SVE SAZNALA I ŽELIM S VAMA PODIJELITI

NAJSTARIJI SPOMENIK NOGOMETA U EUROPI – Kada sam prvi put čula da se najstariji spomenik nogometa nalazi u Sinju pomislila sam da se radi o prenapuhanoj turističkoj priči. Ali, ispostavilo se da nije. Riječ je o nadgrobnom spomeniku s početka 2. stoljeća sedmogodišnjeg rimskog dječaka Gaja Laberija. Gaj Laberije na njemu drži loptu premreženu šesterokutima vrlo nalik današnjim nogometnim loptama. Spomenik je nađen na mjestu nekadašnjeg rimskog vojnog logora Tilurija, današnjeg Garduna, udaljenog tek nekoliko kilometara od Trilja. Kako bi ga vidjeli, ne morate ići u muzej jer je uzidan u pročelje jedne kuće u Sinju. Priča kaže da je inačicu igre koju danas poznajemo kao nogomet u ovom kraju puno prije dolaska Rimljana igralo ilirsko pleme Delmata. Potom se igra prenijela na rimske vojnike, uglednike i njihove obitelji. Spomenik ili dokaz sličan ovome nije pronađen nigdje drugdje na području Rimskog Carstva pa priča o najstarijem spomeniku vezanom uz nogomet drži vodu. Nekako mi je žao što se tome ne pridonosi više važnosti, što nije dovoljno prepoznat i iskorišten u promotivne svrhe onako s državne razine jer ga je FIFA prepoznala i priznala još 1969. godine.

UNESCO: TURNIR SINJSKIH VITEZOVA – SINJSKA ALKA – Viteški alkarski turnir održava se u Sinju od 1717. godine u spomen na dobivenu bitku s osmanskom vojskom i čast sinjske nebeske zaštitnice. Jedini je primjer viteških natjecanja koja su se uglavnom održavala u našim obalnim gradovima (Zadar, Makaraska, Imotski) do 19. stoljeća te je uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine od 2010. godine. Sinjska alka održava se tradicionalno svake godine, početkom kolovoza te je Sinj u to vrijeme iznimno posjećen. Sinjski se vitezovi tijekom ovog viteškog natjecanja ne natječu jedan protiv drugoga. Cilj je zapravo skinuti alku kopljem jašući u punom galopu. Riječ alka nastala je od tursko-arapske riječi halqa što znači prsten, obruč. U ovom se slučaju odnosi na dio sedla zaplijenjenog konja osmanskog vrhovnog paše Čelića, zapovjednika vojske od 60 000 vojnika koja je 1715. godine opsijedala Sinj. Pravila igre utvrđena su 1833. godine Statutom koji propisuje poštenu igru. Sudionici mogu biti samo članovi obitelji s područja Sinja i Cetinske krajine.

KAMIČAK – utvrda je smještena na istoimenom brežuljku. Izgrađena je bila 1712. godine u zvjezdastom obliku i povezana s vojarnom za konjicu, danas Alkarskim dvorima. Godine 1890. Kamičak je obzidan, oko njega su zasađeni borovi te njegov današnji izgled datira iz tog vremena. Na kuli utvrde nalazi se neobičan sat koji kao da hvata zalet pa zvoni tri minute prije punog sata da bi na puni sat otkucao točno vrijeme. Na kuli se nalazi još jedna zanimljivost, brončano zvono. Izliveno je u ljevaonici poznate talijanske obitelji Colbachini kojoj je papa Leo XIII 1898. godine dao pravo da u upotrijebi papinski grb. Do danas je Colbachini ljevaonica jedina koja je ikada dobila tu čast. Kamičak je ujedno i mjesto na kojem sam prvi put uživo vidjela izvedbu nijemog, odnosno sinjskog kola te se potpuno oduševila.

UNESCO: NIJEMO KOLO –  Koja je vaša prva asocijacija na kolo? Kao jednoj Slavonki, meni je vesela glazba, pjevanje, cijukanje i ljudi koji plešu. Nijemo je kolo pak sasvim drugačije. Pleše se bez glazbe i pjevanja, a jedini zvuk koji se može čuti dodir je opanaka o tlo. Kao što sam već napisala, mene je izvedba oduševila. Plesači i narodne nošnje, a osobito ritmičan zvuk opanaka, premetanje koraka i prebačaj plesača u vis sigurna sam, svakog ostavlja bez daha. Od 2011. godine, nijemo kolo Dalmatinske zagore je na UNESCO – ovoj listi nematerijalne kulturne baštine. U različitim dijelovima zagore naziva se još i mutavo, šuplje ili gluvo kolo, a po mjestu gdje se izvodi vrličko, sinjsko i poljičko, odnosno gatsko kolo.

GASTRONOMIJA Najpoznatije jelo Cetinske krajine definitivno su sinjski arambaši. Vrlo su slični sarmi, ali to ipak nisu. Od sarme se najviše razlikuju po tome što u njima nema riže, meso se sitno sjecka (ili krupno melje) te se dodaju malo egzotičniji začini. Arambaši su dobili ime po harambaši, a riječ harambaša nastala je od turskih riječi harami (razbojništvo) i başi (zapovjednik). Priprema tradicijskog jela sinjski arambaši nalazi se na Listi zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske.

MUZEJI: SINJSKE ALKE, CETINSKE KRAJINE I ARHEOLOŠKA ZBIRKA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA

MUZEJ SINJSKE ALKE – otvoren je uoči proslave 300. obljetnice Sinjske alke 08.08.2015. Muzejski postav sadrži prekrasne stare odore i opremu sinjskih alkara, oružje, dokumentaciju poput alkarskih statuta i pravilnika, stare fotografije te vrlo impozantnu alkarsku povorku koju je u prirodnoj veličini izradio Hrvoje Dumančić. Povorka uključuje sve, od pješaka kao što je harambaša, štitonoša, buzdovandžija i konjanika, vojvode, alkara, barjaktara… Može se pogledati i filmić o Sinjskoj alci, virtualnu bitku iz 1715. pa čak i zaigrati video igricu, zanimljiva i za odrasle, a ne samo djecu. Ja je zaigram svaki put, a bila sam bar tri puta do sada. Muzej je moderan i iznimno zanimljiv, najtoplije preporučujem posjet ovom muzeju.

ARHEOLOŠKA ZBIRKA FRANJEVAČKOG SAMOSTANA u Sinju također je iznimno zanimljiva. U samostanu se čuvaju i izlažu arheološka, paleontološka, numizmatička i etnografska zbirka te zbirka crkvenih predmeta. Sadašnji postav potječe iz 1982., a zbirka je nastala zahvaljujući  fra Ante Kostantin Matasu još u 19. stoljeću. Jedna je od najvrjednijih zbirki u Hrvatskoj najviše zahvaljujući arheološkom nalazištu Aequuema kod sela Čitluk kraj Sinja. Heraklova glava, kip Dijane Lucifere, ostatci kipa božice Dijane i dr. samo su neki od vrijednih izložaka ove zbirke.

MUZEJ CETINSKE KRAJINE – nalazi se u zgradi koja je i dio utvrde Kamičak. Osnovan je 1956. u svrhu istraživanja i prezentiranja kulturno-povijesne baštine Sinja i Cetinske krajine. Muzej obuhvaća arheološku, numizmatičku, kulturno – povijesnu, etnografsku i prirodoslovnu zbirku te zbirke oružja, fotografija i fotografskoga pribora, dokumenata, razglednica, plakata te umjetničku zbirku u kojoj su najzastupljeniji umjetnici iz Cetinske krajine. U Muzeju se može malo više saznati o Nijemom kolu, Didi s Kamešnice i Lončarstvo iz sela Potravlja, koja su zaštićena kulturna dobra RH.

SINJSKA BITKA 1715. – U turbulentnim vremenima, kada su se strani osvajači na ovim područjima izmjenjivali na uštrb lokalnog stanovništva, Sinj je prvo bio pod osmanskom vladavinom, od 1513. do 1686. godine, a od 1686. pod vladavinom Mlečana. Unatoč tome, što su izubili prevlast, Osmanlije nisu odustajale od ponovnih pokušaja osvajanja grada Sinja. Najznačajnija bitka tim povodom vodila se 1715. godine., kada je ‘šaka’ Sinjana, ostavljena na milost i nemilost, vodila borbu za vlastiti opstanak protiv tisuća i tisuća osmanskih vojnika. Preciznije rečeno, 700 Sinjana branilo je svoj dom od 60 000 neprijateljskih vojnika.

ČUDOTVORNA GOSPA SINJSKA – Sinj je jedan od najvećih hrvatskih marijanskih svetišta. Na blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije, mnogobrojni hodočasnici iz svih krajeva dolaze u Sinj pješice. U 9.30 ujutro, na taj dan iznosi se slika Čudotvorne Gospe Sinjske iz istoimene crkve u svečanu procesiju gradom.

Slika Čudotvorne Gospe Sinjske, nepoznatog autora, datira iz 15. ili 16. stoljeća, a u Sinj su je donijeli fratri iz Rame. Naslikana je na platnu, veličine 58 x 44 cm. Krunjenje gospinog lika dogodilo se godinu dana nakon što je Sinj, vjeruje se, bio oslobođen od Osmanlija uz njezinu pomoć. Vojnici i njihovi zapovjednici skupili su 80 zlatnika, od kojih je u Veneciji izrađena gospina kruna.

Slika se čuva u istoimenoj crkvi, poznatoj i po reljefnim vratima koja je izradio Stipe Sikirica.

Na videu možete vidjeti moju prijateljicu Bojanu kako svira hrvatsku himnu na Glazbenoj ogradi “Lijepa naša” koja se sastoji od 35 vertikalnih melodijskih cijevi.