Croatiatravelog

Transformativni turizam i kreiranje doživljaja

Što bi bilo kada turizam ne bi bio samo industrija, isključivo proizvodnja i trgovina, već put prepun doživljaja i spoznaja u potrazi za smislom života?
Može li turizam biti lider, svjetionik, pozitivan primjer iz prakse u osvještavanju i motiviranju, razvijanju odgovornosti i poštivanja planete na kojoj živimo, jedni drugih, ali i samih sebe?

Odgovore na ova pitanja, kao i mnoga druga vezana za transformativni turizam, kreiranje doživljaja kroz storytelling te iskustva u interpretaciji baštine mogla su se saznati na inspirativnoj radionici predavačice dr.sc. Romane Lekić.

Radionica „Transformativni turizam & kreiranje doživljaja” održana je kao dio prvog splitsko-dalmatinskog Smart cornera u sklopu trećeg tjedna Kreativnog proljeća, Tjedna kreativnih i kulturnih industrija u Opatičkoj kući Kaštilac u Kaštel Gomilici. Riječ je o pametnom kutku županije, koji je ujedno zamjena za gospodarski forum koji se održavao tijekom Kreativnog proljeća u godinama ranije.

Događanje je organizirao Europe direct Split, RERA, dok se program odvijao pod voditeljskom palicom Renate Tešije iz U.O. za turizam i pomorstvo SDŽ.

Za sve koji nisu mogli sudjelovati u radionici, propušteno mogu bar djelomično nadoknaditi u 10 odgovora na pitanja koja sam postavila dr.sc. Romani Lekić.

1. Što je transformativni turizam? 

Transformativni turizam promatramo kao promjenu paradigme u turizmu koja ima snagu i moć transformirati sredine u kojima se razvija, a time i cijeli svijet u novo, bolje mjesto s novim vrijednostima u čemu su manje važni profit i tržišna komercijalizacija, a više društvene i moralne vrijednosti koje turizam, s više od 1,2 milijarde ljudi koji turistički putuju svijetom itekako može razviti. Tu se radi o uvažavanju društvenih utjecaja turizma s manjim fokusom na brojke što je prihvatio i UNWTO jer vodi ka održivosti turizma i zajednica u kojima se razvija, kao i stvaranju novih turističkih proizvoda koje zanimaju kulturne i druge kreativce željne duhovnih, kulturnih, ekoloških i drugih doživljaja i iskustava na putovanjima.

2. Kako utječe na podizanje kvalitete svakodnevnog života putnika, a kako dionika unutar destinacije?

Transformacija  se odvija kroz tzv. nove i osviještene turiste koji traže osmišljena putovanja koja im omogućuju osobni razvoj, dok, također, istodobno traže ponuđače turističkih usluga (dionike unutar destinacija) koji posluju etički, odgovorno i kao takvi su uronjeni duboko u lokalnu zajednicu. 

3. Potaknut potrebom za samorazvojem i potragom za smislom života, moderni turist želi nova iskustva. Koja bi to iskustva bila?

Ovaj novi koncept bazira se na etičnim i održivim principima te promovira vrijednosti poput mira, prijateljstva, poštovanja i ljubavi prema životu kao osnovi turističke prakse. On zahtijeva suživot, odgovornost, međusobno poštovanje i prijateljstvo između fenomena turizma i njegovih korisnika s prirodnim i kulturnim naslijeđem.  Transformativni turizam je duboko osviješteni turizam i  dinamički je koncept koji je živ i u konstantnom razvoju. Predstavlja iskustvo davanja i primanja. Ti  moderni osviješteni turisti uslijed turističkih iskustava često i sami mijenjaju svoje stavove te pri povratku kući traže mogućnosti smislenog rada i djelovanja u svom okruženju. Oni često postaju i sami ponuđači novog osviještenog turizma jer istraživanje ukazuje da činiti dobro je dobro i za biznis, što ilustrira da transformativni turizam nema samo jaku društvenu nego i ekonomsku moć održivog razvoja za budućnost. 

4. Kako se kreira doživljaj kroz storytelling?

Nemoguće je u nekoliko rečenica objasniti ovaj složeni proces za koji postoji i prvi diplomski specijalistički studij u Hrvatskoj na Edward Bernays University College-u u Zagrebu ( i široj regiji) koji to obrađuje kroz 4 semestra i zove se „Upravljanje doživljajem u turizmu“. 

Svakako naglašavam da  jedno od najvažnijih otkrića modernog doba leži u činjenici da se ljudska bića pomoću priča mogu vezati za proizvode. Zbog toga je naša svakodnevica stalno protkana pričama, Danas za prodaju turističke destinacije i njezinu kompetitivnost na globalnom tržištu, odnosno javnom prostoru zasićenom informacijama, da bi njezina turistička ponuda stigla do svoje ciljne grupe, skoro se svaka informacija počela predstavljati u obliku priče. Imidž turističke destinacije više se ne može prepustiti slučaju, već postaje tako objekt narativne konstrukcije. Svaka osobna uspomena turista, svaka crta karaktera, svako iskustvo postaje tako atom koherentnog narativa koji se zrcali u brendu turističke destinacije. 

Najvažnija je analiza resursa u destinaciji te latentnih, potencijalnih i realnih turističkih atrakcija  a imamo za to i izvrsnu metodologiju autora Eduarda Kušena ( Institut za turizam, 2002.g).  

Kroz tu analizu možemo vidjeti i istražiti koji je narativ pogodan za kreiranje doživljaja kroz storytelling  i tada je najčešći način da se pokrene proces kroz  integrirane četiri funkcije: 

• prezentirati kroz izabrani narativ – priču koja treba konstruirati narativni identitet mjesta (storyline), 
• smjestiti priču u  željeno vrijeme , upravljati ritmom i narativnom napetošću tijekom cijelog trajanja  (timing), 
• uokviriti poruku destinacije (framing), odnosno istaknuti turističke atrakcije kao glavne turističke privlačnosti, 
• stvoriti mrežu na Internetu i na terenu, odnosno hibridnu i zaraznu sredinu kroz koju se privlači pažanja i strukturira poželjna tržišna niša turista (networking).

5. Mogu li principe kreiranja doživljaja kroz storytelling primijeniti svi dionici destinacije poput ugostitelja, hotelijera, iznajmljivača privatnog smještaja? Ako mogu, kako?

Mogu i to kroz tematiziranje svojih objekata kroz dizajn i kreiranje doživljaja kroz cijeli proces – od dolaska i prihvata gostiju kroz: 

• dobrodošlicu i poseban ritual, 
• tematiziranje i izbor načina pripreme hrane, povezivanje kroz narativ za proizvođačima hrane koji postaju dio priče, 
• dizajniranje smještaja i izbor npr. namještaja i materijala koji sadrži priču (npr. krevet od hrastovine koja je posebno i „magično“ drvo a vezana je i za našu tradicijsku baštinu),  
• uređenje okućnice, balkona i terasa kroz botaničke priče a posebno apotropejsku botaniku gdje svaka biljka ima svoju „magijsku“ priču a može se upotrijebiti i kao začin, kao mirisno eterično ulje, kao ukras i kao temelj za priču ako se poveže s tradicijom i običajima koje ima pojedini kraj Hrvatske ( npr. masline, ružmarin,  Ivanjsko cvijeće, priče o kamelijama, priča o ruži, karanfilu itd. itd.) a tu je i dendroterapija i priča o drveću gdje se o svakom drvetu može ispričati i kreirati poseban ugođaj u vrtu i okolišu, 
• postavljanje namještaja u prostoru poštujući tradicijska znanja o zaštiti od štetnih geopatogenih zračenja npr. gdje treba biti krevet ili kao dodana vrijednost da ima pogled na staklenu stijenu gdje se može vidjeti more, nebo  ili neki značajan dio okoliša kao npr. planinski vrh ili neka građevina koja ima svoju priču.  
• veliki trend je tematiziranje smještajnih objekata a pogotovo kampova i glampinga kroz poveznicu s posebnim trendovskim oblicima turizma pa npr. ako se radi o književnom turizmu to mogu biti rečenice ili stihovi na zidovima soba ili na klupama u vrtu… to može biti ako je vezano za vodu kao što je termalna voda ili izvor ili potok ili rijeka tematiziranje s mitskim i bajkovitim bićima kao što su rusalke, vodene vile itd. Ako se radi o filozofskom turizmu to mogu biti rečenice filozofa. Mogućnosti su velike, a važna je poveznica sa sektorima kreativne industrije.

6. U menadžmentu doživljaja koriste se razne tehnike, objasnite molim kako na primjer tehnike disanja i relaksacije mogu pomoći? 

Naše tijelo je fino ugođeni instrument koji je sposoban odgovoriti na sve izazove okoliša. 

Ali mehanizmi prilagodbe uključuju puno više od fizičkih receptora koji hvataju signale iz materijalnog svijeta. Mi smo prije svega bića energije koja svojim umom mogu značajno utjecati na biologiju tijela. Ljudska misao, emocija i stanje duha ne mogu se više ignorirati unatoč tome što se te fine energije ne mogu izravno izmjeriti metodama konvencionalne znanosti.Ipak imamo i brojne znanstvenike i nobelovce koji nam pokazuju put kojim se treba krenuti. Danas postoje mnogobrojne znanstvene potvrde koje dokazuju da su naše vibracije jedina stvar koja nas drži podalje od života ispunjenog radošću i uspjehom na bilo kojem životnom segmentu. Naša osobna vibracija, naša energija je iznimno moćna i ona nas okružuje od trenutka kada dođemo na ovaj svijet. Vibracije se nalaze svuda oko nas. Mi zapravo živimo u vibracijskom svijetu, ali sve oko sebe percipiramo kao materiju. Zbog toga svijet oko sebe, ali i same sebe doživljavamo na taj način. Teške emocije poput straha, ljutnje ili srama vibriraju na nižim frekvencijama, dok emocije poput ljubavi, sreće i mira vibriraju na višim frekvencijama. 

Što su nam vibracije više te što više ljudi s višim vibracijama imamo u svom okruženju – to ćemo se bolje osjećati sami sa sobom, biti optimističniji, imati manje stresa u životu te iskušavati više sreće i zadovoljstva. Užitak, kako dalje navodi  nobelovac dr. Murad nije samo dobro provedeno vrijeme to je i način na koji tijelo ponovo usklađuje svoju elektromagnetsku mrežu da bi zadržalo zdravo ozračje i blagostanje.  Osjećaj zadovoljstva poboljšava prokrvljenost.  Zdrava cirkulacija a time i pravilno disanje kojim hranimo naše stanice je važna zato što krvotok stanicama donosi hranjive, a odnosi štetne tvari. Kada je osoba zadovoljna ili smirena, uzbuđena i zdrava,  dušikov monoksid se pomalo ispušta, najviše sa stijenki krvnih žila.

7. Koji su novi, posebni oblici turizma i turizma posebnih interesa u trendu?

Duhovni/ spiritualni turizam sve je poznatiji  u svim svojim inačicama kao što su hodočašća, boravak u hramovima, meditacije i razni programi i boravci u prirodi… Tu su cikloturizam, promatranje bilja i životinjskog svijeta, sportski ribolov, pješačenje i planinarenje, dendroterapija u prirodnoj šumi… Kreativni turizam i rad s tijelom, rukama i prirodnim materijalima… Slikanje, kiparstvo, rad s glinom, rad u vrtu i povrtnjaku… Izvedbene umjetnosti u rekreativne svrhe: ples, pjevanje, bubnjevi… Upotreba drugačijih ekoloških i doživljajnih prometnih sredstava (vlak, konji, kočije, bicikli, baloni, brodovi – stari drveni jedrenjaci, pješačenje itd.). Tu su filozofski turizam s filozofskim šetnjama, filozofskim teatrom, filozofskim caffeima, pa i mitološki turizam koji se odlično može umrežiti s astronomskim turizmom i promatranjem čistog neba gdje je nebo svojevrsna mitološka karta. Tu je i naturizam gdje su naturisti sljedbenici ideje o ravnoteži čovjeka i prirode te vole boraviti na otvorenom prostoru, uživati u sportu i zdravoj hrani kao vegani i vegetarijanci. Cijene kampove i za njih je naturizam način života usko povezan s outdoor aktivnostima. Robinzonski turizam i naturizam direktno su povezani s održivim razvojem, kao i ekološkim i „zelenim“ turizmom te pridonose očuvanju okoline pametno iskorištavajući resurse i predstavljaju brigu za okoliš, gospodarstvo i društvo tako da se što učinkovitije troše prirodni resursi. Tu je i volonterski turizam i sve popularniji WWOOFing gdje se uči i pomaže kako uzgajati ekološku i bio-dinamičku hranu, kako pomagati kroz posebne načine ekološke gradnje, sudjelovati u hortikulturnom uređenju, na manifestacijama itd.

8. Kod nas još uvijek prevladavaju tradicionalni oblici turizma jer budimo iskreni, najlakše se prodaju. Imate li kakav prijedlog kako motivirati dionike destinacije na promjenu? Osobito one koje ne zanimaju trendovi, edukacije i razvoj, a ključni su dio cjelokupne ponude destinacije? 

Smjer razvoja turističke destinacije ovisi u cijelosti o svjetonazoru, odnosno o načinu života same zajednice. Svaka dogma koja je nametnuta izvana i nije spoznata unutar same zajednice, njenih stanovnika koji žive i rade u turističkoj destinaciji blokira sposobnosti čovjeka kreatora i stvaratelja. Ono što je najvažnije je otvoriti put da se krene izvan tautologije teorije razvoja, otvarajući  novi kreativni i transformativni put za alternativne poglede na to kako pojedinci ili grupe rade na unapređenju sebe kao aktivnih činitelja.

Čvrsto valja pretpostaviti da je najkreativnija i najproduktivnija ona zajednica koja ostvaruje „spiralnu ravnotežu“. U svrhu takvog razvitka potrebno je pokrenuti zalihe postojećih znanja i stvarati nove. Ne postoji „copyright licenca“ ili patent koji se dade primijeniti na rješavanje sukoba u zajednici ili usklađivanju odnosa. 

Velika je uloga menadžera doživljaja koji trebaju biti lideri u destinacijskom menadžmentu i bilo bi poželjno da svaka turistička zajednica ima zaposlenog menadžera doživljaja. Oni su ti koji trebaju osloboditi kreativne i inovativne potencijale ljudi koji rade i žive u turističkoj destinaciji, a radi uočavanja jedinstvenih prilika i artikuliranja inovativnih i kreativnih poduzetničkih ideja koje će razvijati u originalne poduzetničke pothvate u turizmu.  

Menadžer doživljaja nije samo animator već dobiva ulogu andragoga i moderatora, a može se reći i edukatora koji je fokusiran na poglede i stajališta utemeljena na moralnim standardima i koji je baziran na pozitivnim životnim i emotivnim iskustvima. Osobe koje žive u turističkoj destinaciji i turistički radnici osobno se usavršavaju i tako doživljavaju i druge promjene u razmišljanju te uče koristiti se razumom i intuicijom i vide unutarnju povezanost svega oko sebe i osjećaju se jače povezanima s cjelinom. Upravo je ta karakteristika pojedinca najznačajnija za turističku destinaciju koja uči. Zato je posao menadžera doživljaja u takvoj destinaciji biti učitelj ili trener koji pomaže osloboditi kreativnu energiju u svakoj osobi. Turistička destinacija tako uči kroz sinergiju svih njezinih radnika i stanovnika koji uče.  

Treba naglasiti da samo ona turistička aktivnost koja je po mjeri i ukusu domaće zajednice može u sebi sadržavati onaj kreativni i nadahnjujući impuls koji će onda prepoznati turisti-putnici koji će se u takvoj sredini osjećati dobro došli i kao njezin sastavni dio. Isto tako, potrebno je dodatno naglasiti da je pri budućem razvoju kvalitetnog i prepoznatljivog turističkog proizvoda potrebna izuzetna kreativnost.  

Cilj je kreiranje željenog portfelja turističkih proizvoda na bazi kojeg će dionici kroz umrežavanje i obiteljsko, ali i žensko poduzetništvo te kroz javno – privatno partnerstvo, ali i privatno – privatno parnerstvo, konkurirati na turističkom tržištu. Stoga je potrebno krenuti od valorizacije tržišnog potencijala i njenih već postojećih turističkih proizvoda za čiji razvitak i/ili uspješno tržišno lansiranje postoji kvalitetna resursno- atrakcijska osnova. 

9. Kako se povezati sa sektorom kreativne industrije kroz kružnu kreativnost?

Kružnost u kreativnoj industriji pojam je kojim se idejni obrazac postavlja u središte međusektorske suradnje gdje se spaja turizam s kreativnom industrijom i povećava komunikacijska vrijednost turističkog doživljaja.  

Razlika od koje je potrebno krenuti nalazi se u definiranju „sirovine“ jer kada govorimo o transformativnom kreativnom turizmu sirovinu odnosno resurs predstavlja autorska ideja uz različite mogućnosti i načine njezina „kruženja“ kroz poveznicu sa sektorima kreativne industrije. Takvim „kruženjem“ stvaramo poseban doživljaj uz osnaživanje imidža destinacije kroz izbor narativa i interpretaciju kroz priče koje se temelje na identitetu i autentičnosti a povezane su novim trendovskim oblicima turizma kroz kreiranje doživljaja. Za kreiranje doživljaja posebno je važna i poveznica sa izvedbenim umjetnostima kao što su  performance, ples, pjesma.

10. Na koji način transformativni turizam pridonosi održivosti i regeneraciji?

Ako kažemo da je turistička atrakcija DM3 – stvaranje i prodaja snova koji se sastoje od mitova, magije i misterija – onda su obogaćenje, ispunjenje, iscjeljenje, samoozdravljenje, obnavljanje, samoizgradnja i samopronalazak kroz emocije rezultat novog društva koje se može nazvati „društvo snova“. Takva vrsta društva otvorena je za duhovne, a ne samo materijalne potrebe. Revitalizacijska transformativna paradigma postaje tako zapravo preokret, izravan i organski odgovor na konfliktne poglede zajednice na samu sebe i slike koju o njoj ima šire društveno okružje, uzima u obzir ukupnost vanjskih i unutarnjih sila, u potpunosti respektirajući lokalne poticaje za određena kretanja. Ako se ova transformativna razvojna paradigma karakterizira kao izvana prema unutra, odozgo prema dolje i anorganska je ova paradigma i vizija revitalizacije može se smatrati alternativnom. Turizam kao fenomen i kroz povezivanje sa sektorima kreativne industrije posebno izvedbenim umjetnostima, ali i antropologijom, sociologijom, komunikacijskim znanostima  može udruženim snagama  pokrenuti ciklično intenziviranje i ubrizgavanje nove energije u svakodnevno postojanje. 

Nadam se da ste uživali u ovom intervjuu, da ste nešto novo naučili i da vas je inspirirao na nove ideje.
S novim idejama stvaramo nove svjetove, dok od starih učimo tko smo.

Na putu kroz tisućljeća postojanja kreirali smo i postigli nevjerojatne stvari kako bi živjeli lagodnijim životom, okruženi lijepim stvarima. Negdje na tom putu zaboravili smo da nismo odjeća koju nosimo, zgrade u kojima živimo, tvornice u kojima radimo, automobili u kojima se vozimo ili novci koje zarađujemo.

Zaboravili smo da nas posjedovanje materijalnog ne može istinski učiniti sretnima jer materijalni je svijet samo alat, sredstvo koje nam služi kako bi se na putovanju kojeg zovemo život u konačnici ipak vratili – sebi.

Fotografije radionice: Renata Tešija

Fotografija naslovnice: Samir Kurtagić