PLOVIDBA KANJONOM I RAZGLED OMIŠA NA PRIVATNOJ TURI SA MNOM :-)
Prvo što me impresioniralo pri prvom susretu s Omišem bile su prirodne ljepote u čijem se središtu ugnijezdio ovaj čudesan grad. Priznajem, pala sam odmah na njegov izgled, na koji malo tko zapravo može ostati ravnodušan. Potom je uslijedio upoznavanje. Otkrivala sam godinama i onu drugu, neopipljivu i oku nevidljivu, vrstu ljepote skrivene u prolazima prošlosti. Prohujala vremena stoljećima su tkala priče i legende, fine niti tradicije i kulture koju Omiš i njegova okolica žive danas.
Kakvo je to divno i uzbudljivo upoznavanje bilo!
Omiš je mali grad te se možda i ne očekuju neke velike priče. No, ne dajte se zavarati. Utvrde što stražare ukopane u stijene Omiške Dinare mogu se po dolasku gotovo odmah uočiti pa bi se svatko s iole malo mašte mogao zapitati kakve se sve priče kriju o njima. Sasvim dovoljno za početak za sve koji vole otkrivati i skidati paučinu ili velove tajni 😉
Kao turističku vodičicu i osobu iskreno zaljubljenu u ovaj grad najviše me vesele radoznali i zainteresirani posjetitelji. Zahvaljujući njima imam s kim podijeliti sve ono što sam do sada otkrila i saznala te imala silnu želju prenositi dalje.
Omiš je samo 25 km udaljen od Splita i 35 km od Makarske te se u pola sata do četrdeset minuta vožnje može stići do njega, ovisno o dobu godine i gužvi na cesti. Osim cestom, može se doći i brodom pa preporučujem svima koji su na odmoru na obližnjim otocima da ‘skoče’ do Omiša bar na jedan dan.
Ako već niste saznali, smješten je uz more i ulaz u prekrasan kanjon te samo ušće rijeke Cetine. Cetina ovdje napušta kanjon i nekoliko stotina metara visoka brda, prolazi kroz središte grada da bi se nakon stotinjak kilometara ponešto turbulentnog toka nježno i ženstveno ulila u Jadransko more.
Meni je i nakon puno godina pogled na Omis jos uvijek fascinantan.
Zahvaljujući zemljopisnom položaju Omiš također ima i prilično zanimljivu povijest. Za razliku od današnjeg vremena, kada je zbog svog položaja postao svojevrsno središte aktivnog turizma, nekada mu je osiguravao zaštitu i mogućnost za obranu. Tijekom 12. i 13. stoljeća, pokazat će se da je taj položaj bio idealan i za kontroliranje pomorskog puta koji se odvijao Omišanima ispred nosa. Dovitljivi i poduzetni, Omišani su se pod vodstvom knezova Kačića bavili trgovinom, naplaćivanjem sigurne plovidbe kroz teritorij kojim su vladali, ali i gusarenjem. U to vrijeme gusarenje, otimačina i brutalno pljačkanje bili su sastavni dio života. I legenda o Robin Hoodu smještena je u isto vremensko razdoblje. Kao što je on branio i štitio prava siromašnih te se skupa s narodom borio protiv tiranije bogatih i moćnih, tako su i Omišani polagali pravo na svoje kopno i more. Naravno, na štetu moćnih stranih sila koje su se pljačkanjem bavile na suptilniji način, prisvajajući si razno razna prava i slobode.
Više o tome kako je ‘šaka’ Omišana dva stoljeća uspijevala odolijevati neprijatelju te kontrolirati plovni put od Splita do Dubrovnika, kao i gdje su držali brodove i gdje im je bila utvrda možete saznati tijekom razgleda grada.
Osim priče o omiškim gusarima i njihovim knezovima, uske ulice i trgovi skrivaju još zanimljivih priča. Dok budemo prolazili kraj kamenih kuća, crkvica i starog gradskog groblja pomoći ću im ispričati priče koje čuvaju stoljećima. Otkrit će te gdje su se nalazile gradske zidine i kanal koji su nekada štitili grad, kao i gdje se nalaze rimski sarkofazi i potopljeni ratni brod.
Isto tako, ne možete otići iz Omiša, a ne saznati sve o tradicionalnom dalmatinskom pjevanju, kulturnom naslijeđu, uvrštenom na UNESCO-vu listu nematerijalne baštine. Klapsko pjevanje karakteristično je za cijelu Dalmaciju, a najznačajnije događanje vezano uz njega održava se već više od pola stoljeća u Omišu. Ispričat ću vam s koliko je žara, ljubavi i entuzijazma organiziran Festival dalmatinskih klapa u čije je stvaranje bio uključen cijeli grad.
Gurnuti nos u stari dio Omiša, a ne produžiti u kanjon, i vice versa, napola je obavljen posao 🙂
Prošlost Omiša usko je povezana uz kanjon koji ima svoje male tajne za ispričati. Geomorfološki je fenomen kreiran krškom rijekom Cetinom. Dio od ušća pa 8 kilometara uzvodno ima status zaštićenog značajnog krajolika od 1963. godine. Rijeka je plovna za motorne brodice otprilike 6 kilometara, do mjesta gdje su prije više od 170 godine bile vodenice obitelji Radman. Danas je to izletište s restoranom i zabavnim sadržajima gdje možete uživati u prirodnoj hladovini prekrasnih stabala, opuštajućim zvukovima prirode, vode i pjevanja ptica.
Vožnja brodicom kroz kanjon traje otprilike četrdesetak minuta. S vremena na vrijeme prekidat ću vas u uživanju promatranja krajolika kako bih s vama podijelila još koju zanimljivost. Možda ćete htjeti znati zašto Ilinac i je i nije najviši slap u Hrvatskoj i zašto u rijeci možete uloviti morsku ribu ili pak zašto je trgovina solju nekada bila vrjednija od trgovine zlatom. Naravno, osim ako ste sve to već znali 🙂
Izlet je potpuno prilagodljiv vašim željama te u njega možemo uključiti ručak ili možda degustaciju vina u jednom od omiških restorana. Omiška gastronomija usko je povezana sa svojim podnebljem, dakle riječnim i morskim specijalitetima, dok od vina možete probati lokalne i autohtone dalmatinske sorte.
Po meni je kanjon najljepši u kasno proljeće kada sve poprimi blistavo zelenu boju ili kada se jesen počne razmetati svojim zlatnim nijansama. Osim toga, u to vrijeme temperature nisu tako visoke pa je idealno za šetnju i penjanje uz strme stepenice gusarske utvrde Mirabele, ako bi i nju željeli posjetiti.
Nadam se da se vidimo jednog dana 🙂
P.S. Za sve fotografije u ovoj objavi zaslužan je osječki fotograf Samir Kurtagić, više njegovih radova možete vidjeti ovdje.
