NEZABORAVNA OFF ROAD AVANTURA BUGGYJEM PO OKOLICI SINJA
Prvo i prije svega moram napisati da nisam u sportskom smislu aktivna osoba, niti sam nešto željna adrenalina. Volim biti u pokretu, doživjeti nešto novo, ali ono… laganica, šetnjice, ugodne vožnjice i ako je ikako moguće, sve to daleko od gužvi. Isto tako, ne doživljavam se, niti bih se deklarirala kao avanturistica, možda malo kao istraživačica jer sam po prirodi radoznala i volim otkrivati nova mjesta i zanimljive priče. Moram još priznati da sam jedna od onih koja ima vozačku dozvolu, ali ne vozi. Dakle, na prvu bi se reklo da uopće nisam tip kojeg bi netko povezao s vožnjom u buggyju i to po divljem terenu. Ali eto, jesam, vozila sam se i bilo mi je fenomenalno!
Ništa od ovoga ne bi bilo moguće, niti bi doživljaj bio potpun da mi vozač i vodič nije bio Nikola, mještanin koji okolicu Sinja poznaje kao vlastiti džep. Nikola je jedan od onih tipova ljudi uz koje se osjećate sigurno pa sam se čak malo i ufurala u ulogu avanturistice, glumeći da je vožnja sporednim, dračom, blatom i prašinom prekrivenim putevima nešto što inače radim, dok je on zapravo odradio sve 🙂
Sinj je grad koji sam posjetila već nekoliko puta i uvijek mu se rado vraćam. Svaki posjet otvara nova vrata iza kojih se krije nešto novo za otkriti. Smješten je u dalmatinskom zaleđu, Cetinskoj krajini, udaljen tek tridesetak kilometara od Jadranskog mora. Okružuju ga moćne, impresivne planine Dinara, Kamešnica i Svilaja, plodna dolina Sinjskog polja i zapanjujuće lijepa rijeka Cetina. Zelena polja, brdoviti puteljci i sinjska sela savršeno su mjesto za istraživanje za sve koji su radoznali poput mene, ali i one koji za razliku od mene ipak vole osjetiti i dozu adrenalina. Ako bi više voljeli saznati o Sinju možete u mom drugom članku ovdje.
Nikada prije nisam bila na nekoj off road turi i moram priznati da se izlazak iz zone komfora isplatio
Moja buggy avantura započela je ispred hotela Alkar u Sinju. Hotel Alkar osim smještaja nudi i aktivne izlete u okolici Sinja kako bi njihovi posjetitelji imali što raditi, naučiti i vidjeti tijekom svog boravka i posjeta gradu. Po dolasku sam malo prošvrljala hotelom, predvorjem i restoranom te popila kavu i pročavrljala s gospodinom barmenom. Baš volim te opuštene razgovore s mještanima, uvijek mi budu zabavni i zanimljivi. Ne samo zbog podataka koje od njih saznam, a kojih nema na internetu, nego i zbog njihovog naglaska, govora, razmišljanja i općenito pogleda na život…
Nakon što je buggy bio spreman, Nikola me ‘pokupio’ sa šanka i avantura je počela. Sjela sam u buggy i zakopčala sve što mi je rekao da se zakopčati mora radi moje sigurnosti, kao što su vjerujem već znate, pojas i kaciga. Bio je čudan osjećaj sjediti tako nisko, blizu ceste jer sam navikla na visinu auta i autobusa. Još mi je čudnije bilo dok smo se okruženi automobilima vozili cestama prema izlazu iz grada, a onda i putevima kojima auti ne mogu prolaziti. U jednom trenutku samo smo skrenuli s ceste na jedan takav put i čarolija je počela.
Bilo je malo neravno i drndavo dok je Nikola vozio grbavim, brdskim stazama koje bi se činile kao da su zeleni tunel od grmova i drveća da nije bilo plavog neba iznad nas. Osjećaj da se nalazim na nekom sporednom, divljem putu u neposrednoj blizini prirode bio je uzbuđujući.
Sinjsko polje
Prvo smo stali na mjestu s kojeg se pruža prekrasan pogled na Sinjsko polje. Uvijek mi je zanimljivo i pomalo intrigantno kako maleno izgledaju kuće iz velike udaljenosti. Sinjsko polje krško je polje cetinske doline i jedno je od najvećih u Dalmaciji. Veličinu i oblik odredile su tektonske sile i nastanak rasjeda između planina Svilaje i Dinare. Okolo se ukrug nalaze naselja: Gala, Otok, Ovrlja, Udovičić, Ruda, Vrabač, Grab, Podi, Jabuka i Vedrine, grad Trilj te Košute, Turjaci, Brnaze, Sinj i Glavice. U prirodnom smislu okružena je planinama Kamešnicom i već spomenutima Svilajom i Dinarom, kao i rječicama i potocima, odnosno pritocima rijeke Cetine koja prolazi kroz polje. Nakon što sam opalila par fotografija, krenuli smo dolje prema Cetini.
Živim u gradu koji se nalazi na ušću Cetine i vjerujte mi na riječ, ova prekrasna smaragdno zelena rijeka izgleda drugačije na svakom dijelu svoga toka. Stali smo na nekoliko mjesta uz nju, toliko lijepih i naprosto stvorenih za meditaciju otvorenih očiju. Između stajanja ‘jurili’ smo kroz lokve poplavljene doline dok je blato letjelo na sve strane, a ja cičala poput malog djeteta, bilo je luuuudo! Usput smo sreli i ovčara s ovcama, što me posebno oduševilo jer je to dalo onaj posebni dodir autentičnosti područja kojeg sam upoznavala po prvi put. Osim kroz prirodu, Nikola me provozao i kroz obližnja sela pa su pejzaži bili doista raznoliki. Od krških stijena, brda, zelenih polja i dolina, drveća do smaragdno zelene rijeke. Osjećala sam se tako dobro, potpuno živo i sretno, sve do posljednje stanice tijela.
Izvor Kosinac
Tijekom vožnje kroz sela, stali smo na slikovitom i lijepo uređenom mjestu kraj izvora Kosinac u selu Gala. Ovaj je izvor od velikog značenja za lokalno stanovništvo jer pitkom vodom poji širi kraj Sinja i to još od 1912. godine. Selo Gala smjestilo se između lijeve obale gornjeg toka rijeke Cetine, na istočnom rubu Sinjskog polja i obronaka planine Kamešnice, udaljeno 8,5 km sjeveroistočno od Sinja.
Tijekom cijele vožnje Nikola je objašnjavao i pričao o mjestima kroz koja smo prolazili i doista sam bila sretna što sam se odlučila upustiti u vožnju buggyjem. Osjećala sam zahvalnost i oduševljenje zbog ljepota sinjskog kraja koje sam mogla doživjeti iz prve ruke.
Svaki završetak otvara put za novi početak
Tura je završila, gdje je i počela, ispred hotela Alkar gdje smo ovaj puta sjeli na terasu hotela. Nismo puno pričali, ali ne zato što nismo imali o čemu. Više je to bilo poput onog osjećaja kada pogledate film koji vas je stvarno dirnuo pa nakon izlaska iz kino dvorane budete pod utiskom i nemate jedno vrijeme potrebu pričati. Eto, baš tako smo i mi u međusobnoj tišini ispijali sokiće, uživali u proljetnim zrakama sunca, pjevu ptica iz obližnjeg parka i dobroj vibri.
I taj sam put ostavila Sinj punog srca, sretna što sam za razliku od prijašnjih posjeta, ovaj put imala priliku istražiti i doživjeti njegovu okolicu i to na način na koji ni jedno mjesto nisam prije. Nova iskustva nam pružaju priliku da nešto novo naučimo i spoznamo, da se širimo i rastemo kao osobe, da budemo sretni, ispunjeni, zadovoljni… No, kao i sve u životu, na nama je hoćemo li pružene prilike prigrliti i primijeniti te ostati otvoreni za nove mogućnosti i neke nove početke.
Kakogod, današnji dan je uistinu bio jedan savršen dan kojeg ću pamtiti dok me pamet služi 🙂
