POSJET RODNOM MJESTU VELIKOG IVANA MEŠTROVIĆA
Tijekom djetinjstva i mladosti imala sam, vjerujem kao i svi, nekoliko hobija i razne ‘idole’. Fotografije i članke vezane uz njih izrezivala bih iz novina i lijepila u bilježnice. Nekada su to uglavnom bili glumci i pjevači, dok je danas taj ‘postav’ ipak drugačiji. Toliko se toga promijenilo od tada. Ne samo ja, već i svijet oko mene, kao i način sakupljanja slika i informacija. Više ne lijepim fotografije u posebne bilježnice i ne skupljam sličice za albume. Časopise je davno zamijenio internet, a poznate glumce i pjevače zamijenila sam osobama iz druge branše.
Jedna od od njih je i umjetnik IVAN MEŠTROVIĆ.
Putovanja i istraživanja lokacija i zanimljivosti koje kriju, danas su dio mog života. Nisam prestala skupljati priče i sličice vezane uz njih. Samo, što ih sada pišem i fotografiram sama.
Ah, te divne četrdesete, sloboda i srednja dob.
KAKO SAM SE ‘ZALJUBILA’ U MEŠTROVIĆA
Za Ivana Meštrovića čula sam nebrojeno puta, ali sam ga zapravo ‘otkrila’ prilikom posjeta Galeriji Meštrović u Splitu u sklopu seminara za turističkog vodiča. Tada sam se prvi put susrela s pričom o njegovom životu. Iako je galerija u Splitu doista impozantna, a njegova djela neupitno lijepa, posebna i nadahnjujuća, razlog zbog kojeg sam tada ‘pala’ na Meštrovića bio je on sam. Sve mi je u vezi njega od tog dana postalo magično privlačno.
Njegov cijeli životni put, sve što je stvorio za života stavlja ga u onu kategoriju ljudi koji kao da nisu od ovoga svijeta. Stekao je svjetsku slavu, potekavši iz malog sela drniškog kraja u zaleđu Šibenika. Osim što je bio veliki umjetnik, bio je i čovjek koji nije podilazio trendovima svog vremena te je uspio ostajati vjeran svojim idejama, uvjerenjima, strasti i stvaralaštvu. Barem ga tako ja doživljavam pa priča o njemu nije samo priča o njegovim umjetničkim djelima već i životu punom nevjerojatnih događaja.
Iako nije imalo nikakvog utjecaja na njega, neizmjerno mi je drago sto se najistaknutiji hrvatski kipar rodio u Slavoniji
Godinama sam putovala na relaciji Split-Osijek-Split, između Dalmacije i Slavonije. Na tom putu nalazi se i Brodsko-posavska županija, područje Slavonskog Broda, kao i malo mjesto Vrpolje u kojem se rodio naš najpoznatiji kipar. Nebrojeno sam puta prošla kraj zgrade Spomen-galerije Ivana Meštrovića. Vidjela sam je toliko puta, ne obraćajući pretjeranu pažnju na nju. U neku ruku bila mi je nevidljiva.
A onda se dogodio trenutak prosvjetljenja i ‘zaljubljnosti’ te sam postala radoznala i zainteresirana za sve što je imalo veze s Meštrovićem. Nakon toga, Spomen-galeriju ne samo da sam primijetila svaki puta kada bi prolazila kraj nje, nego sam doslovno počela čeznuti da je posjetim. I tako mi se jednog sunčanog jesenskog dana 2017. želja ispunila. Moja legica (u osječkom slengu prijateljica) Elvira i ja uputile smo se u Vrpolje, mjesto u kojem je priča o našem velikom umjetniku počela.
Sunčan dan u jesen u Slavoniji poseban je doživljaj. Drveće ‘odjene’ ruho intenzivnih toplih boja pa ozari sumornu jesen na jedan živahan, a opet dostojanstven način. Dan nije mogao biti ljepši, a društvo bolje. Elvira, ne samo što je moja legica neka tri desetljeća, ona je i konzervatorica – restauratorica, potkovana u znanju o umjetnosti, arhitekturi i povijesti. Fenomenalna je u priči i interpretiranju dosadne profesionalne terminologije pa mi je uvijek zanimljivo s njom ići na izlete, osobito ovog tipa.
MJESTO ROĐENJA IVANA MEŠTROVIĆA
BILO JEDNOM U JEDNOM SELU U SLAVONIJI
Jednom davno živjeli su majka i otac Ivana Meštrovića u Otavicama, malom selu dalmatinskog zaleđa grada Šibenika. Ivanov otac Mate bio je udovac s kćerkicom kada je 1881. godine upoznao, a onda i oženio Ivanovu majku, tada osamnaestogodišnju Martu. Obitelj Meštrović živjela je teškim životom, obilježenim velikim siromaštvom. Iste godine kada su se Mate i Marta vjenčali, Matin je otac odlučio da bi se novopečeni mladenci trebali pridružiti stanovnicima iz sela koji su odlazili ‘trbuhom za kruhom’ na sjeveroistok Hrvatske, Slavoniju. Bogata, plodna zemljom i stokom, Slavonija je u to vrijeme privlačila brojne obitelji iz ostalih siromašnih krajeva.
Sudbina ih je dovela u slavonsko selo Vrpolje gdje nisu živjeli u puno boljim uvjetima, ali su imali kakav, takav posao. Godinu i pol dana živjeli su u željezničkom teretnom vagonu prenamijenjenom za stanovanje. Mate je radio na poslovima vezanim uz izgradnju željeznice, dok je Marta radila na vezanju žita u snopove, poslu poslu primjerenijem za žene.
15.08.1885. godine, na blagdan Velike gospe rodio se veliki hrvatski, ali i svjetski poznat kipar i umjetnik kao prvorođeni sin ove mlade obitelji. Odlučili su ga nazvati po Matinom ocu Ivanu. I crkva u kojoj su ga krstili sljedeći dan nosila je isto ime, Župna crkva Rođenja sv. Ivana Krstitelja.
Mnogo godina kasnije, Marta je o tim vremenima često govorila svojim unucima. Jedna od njih, Marija, zabilježila je sve u svojoj knjizi “Život i djelo Ivana Meštrovića”
Sljedeće godine, cijela se obitelj vratila u Dalmaciju i selo Otavice gdje je Ivan proveo djetinjstvo. Ivan Meštrović nikada više nije bio u Vrpolju. Negdje sam pronašla podatak da je jednom kroz rodno selo samo prošao vlakom na putu prema Đakovu. Tko zna, možda istom prugom koju je gradio njegov otac.
ŽUPNA CRKVA ROĐENJA SV. IVANA KRSTITELJA U VRPOLJU
Riječ je o baroknoj crkvi iz 18. stoljeća u kojoj se
danas čuva nekoliko Meštrovićevih djela. Jedan reljef nalazi se iznad krstionice, a drugi s desne strane oltara. Kip sv. Ivana Krstitelja, za čiji je odljev suglasnost dala udovica Olga Meštrović, smješten je iza oltara.
ZANIMLJIVOST:
Jedine pouzdane informacije o mjestu rođenja velikog kipara zabilježene su u matičnoj knjizi župne crkve. U njoj su osim Ivanovog imena, zapisana imena roditelja, kumova te svećenika koji ga je krstio. Bio je kršten pod prezimenom Gabrilović jer je obitelj Meštrović tada nosila i to prezime. Kasnije, kada je postao poznat, Ivan je iz praktičnih razloga zadržao samo jedno.
SPOMEN-GALERIJA IVANA MEŠTROVIĆA VRPOLJE
Djelatnica Spomen-galerije bila je pravi biser, prepuna znanja kojeg je rado podijelila s nama. Provela nas je kroz galeriju i crkvu u kojoj se veliki umjetnik krstio, dajući nam gomilu informacija usput. Teško mi je opisati poštovanje koje sam osjetila pri tom, osjećajući duboku zahvalnost i sreću što sam uopće tamo. Vjerujem da se tako osjećaju svi oni koji posjećuju rodna mjesta omiljenih glumaca, književnika, nogometaša ili bilo koje osobe kojoj se iskreno dive.
NEKOLIKO ZANIMLJIVIH PODATAKA VEZANIH UZ GALERIJU:
- U Vrpolju je još od 1936. godine postojala velika želja da se ono značajnije obilježi kao rodno mjesto velikog Meštrovića.
- Prvi pokušaj u tom smjeru bilo je osnivanje Kulturno-umjetničkog društva “Ivan Meštrović”, 3. ožujka 1957. godine. Cilj osnivača bila je izgradnja mjesta, memorijalne zgrade, muzeja gdje bi se čuvao i slavio njegov rad.
„Mene zanima vaše kulturno nastojanje i vaše namjere bez obzira da ih vežete mojim imenom, kao što mene zanima svako prosvjetno nastojanje u našoj Hrvatskoj. Kada budete izgradili Dom kulture u Vrpolju, ja vam obećajem dati koje moje djelo i koji crtež za vaš Muzej. Ja neću biti u stanju, da vam dadem ikakove podatke o svom djelovanju, jer ih nisam sabirao, no to ćete vi sami s vremenom sabrati.
Želeći vam najbolji uspjeh u vašem kulturnom radu ja vas toplo pozdravljam i bilježim se.
Sa štovanjem, Ivan Meštrović
– iz pisma upućenog dr. Ivi Tomašiću 06.04. 1957.“
Od samih početaka, društvo je bilo u kontaktu s Ivanom Meštrovićem koji je u to vrijeme živio u SAD-u. Veliki umjetnik pokazao je prilično zanimanje te im je sljedeće godine poklonio odljev u gipsu, „Majčina briga/Majka i dijete“(Beč 1905.). Kasnije će ovo djelo biti izliveno u bronci i postavljeno 1968. godine kao prvi javni spomenik u Vrpolju.- Zbog smrti Ivana Meštrovića 1962. godine i nedostatka financijskih sredstava, društvo se ugasilo u prvoj polovici 60-tih godina prošlog stoljeća, a gradnja galerije se odgodila.
- Entuzijastični Vrpoljani nisu odustajali od svoje ideje, Kulturno društvo „Ivan Meštrović“ ponovno je osnovano 1967.
- Spomen-galerija napokon se počela graditi na njegov rođendan 15.08. 1969. godine, odmah do župne crkve gdje se Meštrović krstio. Gradnja ove galerije još je jedna lijepa priča o zajedništvu i složnim rukama. Financirali su je ondašnji jugoslavenski republički i općinski fondovi za kulturu uz pomoć lokalnih poduzeća i što je najvažnije, samih Vrpoljana. Druga supruga pokojnog umjetnika, Olga pratila je njihov trud s velikim interesom, odobravanjem i simpatijom.
Spomen-galerija u Vrpolju službeno je otvorena 03.06.1972. godine.
- U početku je djelovala sa stalnim postavom od 20 posuđenih skulptura u gipsu. U periodu između 1974 – 1989, zahvaljujući odobrenju Meštrovićevih nasljednika, osobito njegove supruge i kćeri Marije te sredstvima kojima je galerija raspolagala, odlijeva se 17 skulptura u bronci te se jedno djelo kupuje kako bi kreirali vlastiti fundus njegovih dijela.
Spomen-galerija u stalnom postavu danas ima 35 Meštrovićevih djela, od kojih je 21 u njezinom vlasništvu.
Za razliku od njegovih drugih galerija, ova nije tako grandiozna. Skromnija je, ali i
intimnija. Nekako se osjećaju ‘krv, znoj i suze’, volja, ponos i upornost koje su Vrpoljani uložili da bi se Vrpolje bolje istaklo kao njegovo rodno mjesto. Također, entuzijastična djelatnica Spomen-galerije doista je dala sve od sebe kako bi što bolje dočarala njegov rad, okolnosti onog vremena, galeriju i crkvu gdje je kršten.
Po meni, Vrpolje nedvojbeno ima još dosta prostora za dodatne sadržaje kojima bi činjenica da je Ivan Meštrović rođen kod njih u cijelosti bila iskorištena. Voljela bih da sam mogla malo više doživjeti to vrijeme u kojem je bio rođen. Na primjer, vidjeti repliku vagona u kojima se tada živjelo, gdje su se nalazili, što su odijevali, što se jelo i općenito kakav je bio život u tom dijelu Slavonije krajem 19. stoljeća.
Vrpolje i ne samo Vrpolje, nego i Brodsko-posavska županija te Slavonija bi s ponosom trebali puno više, zapravo na sav glas isticati da se upravo kod njih rodio Ivan Meštrović!
