Upoznaj Varaždin

ŠARMANTAN GRAD KULTURE I HRVATSKA PRIJESTOLNICA BAROKA

Grad Varaždin jedan je od onih gradova za koje sam toliko puta čula, ali mi je uvijek nekako izmicao, bio van puta. Tko zna do kada bi to bilo tako da nisam prije par godina otišla organizirano zbog jednog turističkog događanja. Pri ulasku u grad, dosta me podsjetio na moj rodni Osijek. Unatoč tomu što imaju dosta slične arhitektonske stilove ipak se razlikuju pa odmah nakon kratkog ‘cunjanja’ varaždinskim ulicama, osjećaj sličnosti se izgubio te sam bila spremna prigrliti Varaždin onakvim kakav on jest, jedinstven, zanimljiv i lijep.

U kategorizaciji destinacija, smjestila sam ga pod Međimurje jer sam se morala odlučiti za jednu od regija na čijim se međama nalazi: Međimurje, Zagorje, Štajerska i gornja Podravina.

LOKACIJA: Grad Varaždin smjestio se u sjeverozapadnom dijelu Hrvatske na desnoj obali rijeke Drave.

ZANIMLJIVOSTI. VIJESTI IZ PROŠLOSTI. ŠTO SAM SVE SAZNALA, A ŽELIM S VAMA PODIJELITI.

MODNA BAŠTINA: OD BAROKA, ROKOKOA, SECESIJE DO DANAS

Jedna od stvari u kojima sam posebno uživala tijekom mog prekratkog boravka u Varaždinu bila je izložba Stalnog postava Kulturno-povijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin pod nazivom KULTURA ODIJEVANJA OD 18. DO SREDINE 20. STOLJEĆA. Totalno sam se raspametila gledajući haljine, šešire, lepeze, torbice, rukavice, suncobrane i cipele iz tog doba. Postav obuhvaća otprilike 150 predmeta što odjeće i obuće, što modnog pribora, nakita te fotografija i slika. Taman kada sam mislila požaliti što sve to više nije u modi, shvatila sam kolike su uske strukiće imale žene tada pa si priznala da ta moda ipak nije za mene 🙂

Varaždin je dom tekstilnoj tvornici Varteks više od sto godina. Tijekom vrludanja varaždinskim ulicama, primijetila sam i nekoliko butika u čijim su se izlozima nalazili baš dobri odjevni predmeti i to po vrlo povoljnoj cijeni. Točno se sjećam kako mi je tada kroz glavu prošla misao da bi se u Varaždin isplatilo doći bar jednom godišnje i napraviti dobar šoping 😀   

STARI GRAD – DVORAC I UTVRDA

Prvi prvom posjetu Varaždinu, prvi susret s varaždinskim utvrđenim dvorcem doista ostavlja bez daha. Mene bar je. U šetnji gradskim ulicama i trgovima nisam naslućivala da ću, a kamoli kada ću naletjeti na njega, sve dok nije u jednom trenutku samo osvanuo! Inače sam slaba na dvorce pa me se posebno dojmio već na prvi pogled. Obišla sam ga iznutra, ali i izvana uživajući u šetnji Strossmajerovim šetalištem koje prolazi okolo njega te prekrasnom pogledu sa šetališta na grad. Stari grad, odnosno Varaždin nastao je još u srednjem vijeku, prvi puta spominje se u 12. stoljeću, a na samom početku 13. dobiva povelju slobodnog kraljevskog grada. Stari je grad nastao na križanju prometnica te je tijekom vremena mijenjao vlasnike i pod njihovim utjecajem i izgled. Stari se grad kontinuirano popravljao, usavršavao i mijenjao svrhu. Arhitektonska osnova izgrađena je u gotičkom stilu, dok u 16. stoljeću prolazi značajne preinake. U to je vrijeme prijetila opasnost od Osmanlija, a Varaždin se smatrao “vratima Štajerske” te ga je trebalo prenamijeniti u snažnu utvrdu. Pregrađuje se u Wasserburg, dvorac-utvrdu okruženu zemljanim nasipom i dvostrukim pojasom vode. Grade se bedemi i zidovi koji su na nekim mjestima debeli više od dva metra. Za ove radove, hrvatski je ban Ungand doveo talijanske graditelje. U drugoj polovici 16. stoljeća izgrađena je i ulazna kula-stražarnica. Od kraja tog stoljeća pa sve do početka 20., Stari grad je bio u vlasništvu obitelji Erdody. Nakon prestanka opasnosti od Osmanlija, preuredili su ga kako bi više služio ulozi dvorca. Godine 1925. kupuje ga grad Varaždin u kojem danas djeluje Gradski muzej grada Varaždina.

VARAŽDIN I BAROK, U ČEMU JE TAJNA?

Stara gradska jezgra Varaždina, u čijoj ljepoti možemo uživati šetajući se njezinim ulicama danas, nastala je nicanjem kuća i crkvi oko Starog grada zahvaljujući trgovcima i obrtnicima koji su se počeli doseljavati u 16. stoljeću. Najstarija barokna građevina u Varaždinu crkva je sv. Marije izgrađene sredinom 17. stoljeća. Zahvaljujući tome što je postao glavnim gradom Banske Hrvatske sredinom 18. stoljeća, u Varaždin se doseljavaju razni plemići i gospoda. Što zbog prestiža, a što zbog vlastitog komfora, počinju nicati reprezentativne barokne palače. Jedna od najvećih baroknih zgrada u Hrvatskoj je Županijska palača čiju je gradnju odobrila tadašnja vladarica Marija Terezija. Osim baroka, Varaždin krase i zgrade izgrađene u stilu rokokoa, klasicizma i secesije. 

Od 1971. godine u rujnu se održava “Festival Varaždinske barokne večeri” na kojem sudjeluju hrvatski i europski stručnjaci iz svijeta glazbe i kulture. Ovaj je festival od iznimne važnosti za očuvanje hrvatske glazbene barokne baštine.

ARHITEKTONSKA BAŠTINA: OSIM BAROKA I ROKOKO, KLASICIZAM I SECESIJA

Sačuvanih palača, zgrada, vila i crkvi koje se izmjenjuju svojim stilom i ljepotom je toliko da sam naknadno na web stranici Turističke zajednice Varaždina tražila građevine sa svojih fotografija kako bi saznala dodatne informacije. Iako sam bila i na razgledu grada s turističkom vodičicom, teško je sve upamtiti i doživjeti na prvu. Također sam shvatila da sam dosta prekrasnih varaždinskih zgrada propustila. Ljubitelji lijepe arhitekture bi se mogli u Varaždinu zaigrati potragom za svakom zgradom koju nađu ovdje. Znam da ja hoću kada sljedeći put dođem u Varaždin.

VIJESTI IZ POVIJESTI

GLAVNI GRAD HRVATSKE – Godine 1756., za vrijeme Habsburške Monarhije, Marija Terezija, nositeljica titula kraljice, carice i vladarice, proglasila je Varaždin administrativnim središnjem tadašnje Banske Hrvatske. Tako je u Varaždinu sljedećih dvadeset godina stolovao Ban, Zemaljska vlada i Banski stol.  

VELIKI POŽAR – Priča o velikom požaru koji se zbio u Varaždinu 1776. godine ima nekoliko verzija. Svim verzijama je zajedničko da ga je izazvao nespretni dječak, navodi se Jakob Verček, 14-godišnji dječak, kmet iz susjednog sela Sračinca. Zbog vjetra se požar brzo proširio i trajao čak četiri dana. Od šestotinjak kuća, u požaru ih je bilo uništeno čak pola. Upravo je zbog ovog požara, Hrvatsko kraljevsko vijeće preselilo u Zagreb, a Varaždin je prestao biti glavni grad.

PRVO DOBROVOLJNO VATROGASNO DRUŠTVO u Hrvatskoj, ali i istočnoj Europi, osnovano je u Varaždinu 1864. godine. Nažalost, pri moj posjetu Varaždinu nisam stigla posjetiti Muzej hrvatskog vatrogastva pa ga stavljam na popis stvari koje moram obići sljedeći put kad dođem u Varaždin. 

VARAŽDINSKI GRADSKI NOTAR I VARAŽDINSKI PUTNI LIST

Varaždinski gradski notar posebno me oduševio, što izgledom, što osobnošću, a pomalo i varaždinskom valutom dobrih emocija, VARAŽDINKOM 🙂 Iza lika gradskog notara krije se gospodin Krunoslav Čolo, majstor kaligrafije i stručnjak za grbove. Zahvaljujući njemu i njegovom prekrasnom rukopisu, doma sam ponijela autentičan suvenir – VARAŽDINSKI PUTNI LIST ispisan na moje ime. U putnom listu moglo se skupiti pet štambilja s raznih gradskih lokacija i dobiti dva besplatna ručka u nekom od varaždinskih restorana.

JEDAN OD TRI – GRGUR NINSKI KIPARA IVANA MEŠTROVIĆA

Meštrovićev prvo izrađeni kip Grgura Ninskog nalazi se u Varaždinu. Bio je prvotno postavljen u Splitu 1929. da bi 1931. godine bio preseljen u Varaždin.
Prilikom postavljanja drugog kipa Grgura Ninskog u Splitu, Ivan Meštrović rekao je:
“Neka Grgur Ninski bude na hrvatskom sjeveru kao i onaj na jugu – u Splitu, vidljivi dokaz za našu uspješnu borbu za crkveno slavenski jezik i hrvatsku glagoljicu.”
Treći se kip nalazi u Ninu.
Grgur Ninski bio je hrvatski biskup i gorljivi zagovornik staroslavenskog jezika, glagoljice i glagoljaškoga bogoslužja. Stolovao je od 900. do 929. godine u Ninu.

HRVATSKO NARODNO KAZALIŠTE U VARAŽDINU

Današnja zgrada kazališta podignuta je 1873. godine prema projektu bečkog arhitekta Hermanna Helmera. Iako je s drugim arhitektom u Beču osnovao tvrtku specijaliziranu za kazališta i koncertne dvorane, Helmer je samostalno projektirao varaždinsko kazalište koje mu je zapravo bilo prvi rad u struci. Poslije je postao i varaždinski zet jer se tijekom gradnje kazališta zaljubio u Varaždinku Filipinu s kojom se vjenčao te dobio dvije kćeri i dva sina. 

Doista sam imala sreću što mi se pri prvom posjetu Varaždinu pružila i prilika posjetiti njegovo kazalište i pogledati predstavu. Predstava koju sam pogledala bila je bila kabare s elementima stand up komedije “Kajbare” kantautora i šansonijera Mladena Medaka Gage. Sjajno sam se zabavila i nasmijala. Iako sam se trudila ne smijati suviše glasno, nisam sigurna da mi je to pošlo za rukom 🙂

VARAŽDINSKE SKULPTURE I INSTALACIJE NA OTVORENOM

KRINOLINA LJUBAVI skulptura je inspirirana ljubavnom pričom Ksavera Šandora Gjalskog “Ljubav lajtnanta Milića”. Radnja priče smještena je u Varaždin početkom 19. stoljeća. Unatoč tragičnom završetku, šalje poruku o neraskidivoj ljubavi te poziva zaljubljene da postanu suautori skulpture i stave lokot kao simboličnI zavjet ljubavi. Konačni pečat zavjetu je čin bacanja ključa zaključanog lokota u bunar u dvorcu Staroga grada na čijem je prozoru, lajtnant (poručnik) Milić viđao lik svoje preminule i neprežaljene ljubavi, Anastazije. Autor skulpture je akademski slikar Ivan Mesek. 

ANĐELINJAK je instalacija Željka Prsteca smještenoj u središtu grada. Nažalost, tijekom mojeg posjeta, anđeli su zbog radova na fasadi bili privremeno uklonjeni. Također, zbog raznih obaveza, nisam se uspjela uskladiti s radnim vremenom Muzeja anđela. Iako su mi nestašni varaždinski anđelčići izmicali taj put, ipak sam mogla osjetiti kako me prate s nekih od baroknih crkvi i zgrada kraj kojih sam prolazila. Obećala sam sebi da ću se vratiti u Varaždin, “grad u kojem spavaju anđeli” i ponovo krenuti u potragu za njima 🙂

INTERAKTIVNA GLAZBENA KLUPA još je jedna umjetnička i kreativna instalacija javnog prostora središta Varaždina, koja je usput i zabavna. Sastoji se od pet ploha koje proizvode zvuk i svjetlost kada se sjedne na njih. 

VARAŽDINSKA KATEDRALA

Katedrala u Varaždinu ranobarokna je jednobrodna crkva izgrađena četrdesetih godina 17. stoljeća. Posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije te čini središnji dio isusovačkog kompleksa sastavljenog od gimnazije, konvikta i same crkve. Isusovac Juraj Matota zaslužan je za izgradnju katedrale. Ne samo što je došao na ideju o njezinoj gradnji, već je bio i voditelj gradnje koju je pak financirao grof Gašpar Drašković. 

Sakristija i zvonik izgrađeni su i dovršeni u drugoj polovici 17., dok je glavni oltar dovršen u prvoj polovici 18. stoljeća. Dimenzije oltara su 11m x 14 m tako da pokriva cijelu površinu svetišta. Cijeli oltar je drveni. Svih šest pobočnih kapela nekad je imalo svoje oltare, a danas su sačuvana samo tri. Unutrašnjost katedrala krasi i govornica s obilježjima rokokoa. 

Na pročelju crkve, u središnjoj niši nalazi se kip Marije iz 17. stoljeća., a ispod nje grb obitelji Drašković.